Zar je sve tako skupo?
Koliko puta smo pomislili sve ovo napisano u prvome pasusu? Ako nismo izrekli sve ove rečenice, onda smo barem neke od njih pomislili u svađama s roditeljima. To su one nezgodne situacije kada se moramo pomiriti s činjenicom da nam roditelji ne mogu odgovoriti na brojne zahtjeve. Trebalo nam je u školi nabaviti tenisice kao u prijatelja. Markirani ruksak je trebao biti i na našim leđima. Onda je došla ekskurzija. Nakon toga i srednjoškolska ekskurzija. Nije bilo dovoljno njihovog doprinosa pa smo im se još s 23 godine obratili kako bi nam osigurali apsolventsko putovanje.
Ništa to nije bilo skupo iz tadašnje perspektive. Onda se perspektiva promijeni, a time i skupoća pojedinih stvari. Neki studenti koji su radili tijekom studentskih dana još tada shvate kako stvari funkcioniraju. Ipak, ako roditelji još iole sufinanciraju njihove projekte oni nisu skupi. Tek kada se kormilo financijskoga broda uzme u svoje ruke vidi se pravo stanje mora. Svašta se mora, a može se malo. I onda shvatiš. Spoznaš da roditelji na tebi nisu štedjeli, nego su pokušavali racionalno rasporediti sredstva koja su imali na raspolaganju.
I dok student očevo auto često vozi neprilagođenom brzinom, kada počne voziti svoje vozi ga po potrebi i polako. Ako nije riječ o nekom poremećaju, kakvih je očito i nažalost sve više. Kada student ima na raspolaganju džeparca na mjesečnoj osnovi više od prosječnog radnika, onda mu teško pada pogledati realnost u oči po završetku fakulteta. Zato su mudri roditelji koji džeparac ne daju linijom moći, nego linijom mudrosti. Ista ta njihova djeca će jednoga dana morati stati na svoje noge. Trebat će platiti gorivo, struju, vodu i telefon. Da, i internet. Samo tada postanu puno skuplji nego što su izgledali prije par godina.
Čudno, a svi operateri bruje o nekim sniženjima, akcijama i gratisima. Lažu, najbolje je sve to odjaviti.
Ništa to nije bilo skupo iz tadašnje perspektive. Onda se perspektiva promijeni, a time i skupoća pojedinih stvari. Neki studenti koji su radili tijekom studentskih dana još tada shvate kako stvari funkcioniraju. Ipak, ako roditelji još iole sufinanciraju njihove projekte oni nisu skupi. Tek kada se kormilo financijskoga broda uzme u svoje ruke vidi se pravo stanje mora. Svašta se mora, a može se malo. I onda shvatiš. Spoznaš da roditelji na tebi nisu štedjeli, nego su pokušavali racionalno rasporediti sredstva koja su imali na raspolaganju.
I dok student očevo auto često vozi neprilagođenom brzinom, kada počne voziti svoje vozi ga po potrebi i polako. Ako nije riječ o nekom poremećaju, kakvih je očito i nažalost sve više. Kada student ima na raspolaganju džeparca na mjesečnoj osnovi više od prosječnog radnika, onda mu teško pada pogledati realnost u oči po završetku fakulteta. Zato su mudri roditelji koji džeparac ne daju linijom moći, nego linijom mudrosti. Ista ta njihova djeca će jednoga dana morati stati na svoje noge. Trebat će platiti gorivo, struju, vodu i telefon. Da, i internet. Samo tada postanu puno skuplji nego što su izgledali prije par godina.
Čudno, a svi operateri bruje o nekim sniženjima, akcijama i gratisima. Lažu, najbolje je sve to odjaviti.
Primjedbe
Objavi komentar