U potrazi za poslom
Mnogo ljudi je posljednih godina napustilo Bosnu i Hercegovinu. Svoju rodnu grudu napuštaju i mladi i oni nešto malo stariji. Svatko ima svoj razlog za otići u neki nepoznati i strani svijet, odnosno za ostati na ovome tvrdome kamenu kojim nikada nisu tekli med i mlijeko. Netko bi rado da baš sada, za vrijeme njihove generacije, poteče. Dobro, i to treba poštovati. Ovoga puta ću se osvrnuti malo o nama koji smo odustali od mogućnosti napuštanja ovih krajeva, odnosno koji o tome nikada nismo ni razmišljali. Posljednih šest godina obavljajući posao voditelja staračkoga doma na neki način sam izložen upitima o slobodnim radnim mjestima u ovoj ustanovi. Naravno, svi se mi borimo za komadić svoga kolača, ali je ipak najvažniji način na koji se pokušava dohvatiti komadić za koji smatramo da nam pripada. U stranom svijetu, ali i kod nas ljudi se mogu jednostavno podijeliti na radnike i neradnike. Vrlo brzo se primijeti je li netko (ne)radnik. Nažalost, često smo iz brojnih razlog