Dok je nestajalo struje
Nakon Domovinskoga rata u mome rodnome selu često je dolazilo do nestanka električne energije. Odmah nakon dolaska mračnog prekrivača dali bismo se u potragu za svijećama koje bi se nalazile ili u ormaru na kojem je stajao televizor ili na visećem ormariću u kuhinji. Kasnije, kada su ti nestanci postali baš učestali svijeća bi bila odmah negdje nadomak ruke. Nekada je zapali šibicom, nekada upaljačem, a nekada plamenom u šporetu (peći). Prva rečenica koju bi netko od ukućana uputio bila je: "Tek sada vidimo koliko nam struja znači, a da toga nismo ni svjesni!" Nakon toga, stjerani u kut, počeli bismo razgovarati jedni s drugima. Tada su bile popularne televizijske emisije poput Sedma noć, Kolo sreće itd., a o Dnevniku i Vremenskoj prognozi da i ne govorim tako da smo predavši njima svu svoju pozornost premalo iste, odnosno skoro nimalo, davali našim ukućanima. E, nestanak struje bi promijenio ploču. Roditelji i baka bi nam počeli prepričavati svoje doživljaje iz ml