Naoko trivijalna pojava

U izvršavanju svakodnevnih obveza, bez jasnog odgovora životnim zadacima ne bismo imali uspjeha. Svaki dan donosi nam novu nejasnoću. Pogotovo kada krenemo novim stazama. Možda nas pojedina prepreka, koja uopće nije strašna, može spriječiti da uzdignuta čela krenemo dalje, istom stazom. Imamo konvencije o ljudskim pravima, zašto ne bismo imali i konvencije o izvršavanju zadanih obveza? Naravno, potrebno je prvo postaviti obveze, a onda izdati pravila važeća za sve. Bojim se da do nejasnoće pogleda i padanja na minornim preprekama najčešće dolazi zbog nedovoljne informiranosti i neupućenosti u ono što trebamo. Kako nas lijepo kapitalistički svijet upućuje na to kako ćemo se sutra osjećati? Promjene raspoloženja, uvijek su bile, a pogotovo su česte danas kada živimo stotinu na sat. Onda nam se još pred kraj informativne emisije pojavi djevojka sa suknjom iznad koljena i dekolteom širim od juga Dalmacije, i nagovijesti plačka u biometeorološkoj prognozi za sutra…. Valjda su zato stavi

Što ćeš upisati? Počeli su me gnjaviti ovim pitanjem čim sam upisao osmi razred. A i ja sada isto znam upitati svog nećaka. Što ćeš upisati, pitali su me i u 4. gimnazije. U osmome nisam znao reći, ali u četvrtome jesam. I danas sam to što sam želio biti. Upravo to. Ne želim i u ovome postu pisati preoptimističnim perom, ali ne mogu ne umočiti ga u tintu realnosti. Prijatelj mi često zna reći kako nisam u pravu kada kažem da skoro ništa ne možemo promijeniti našim aktivnostima te da je sve u rukama Božjim. I dalje smatram da oko 70-80 % posla Netko uradi za nas, a mi smo zaduženi za preostali dio. Neki čak smatraju i da je ovaj ljudski postotak veći ili apsolutan, ali najčešće isti pjevaju žalopojke. Nakon obavljene revizije shvate da nisu upravo to. Misle da nisu dobro odabrali, da je tamo neki Đelo učinio pogrešan potez. Razmišljajući duže vrijeme o prijateljevim savjetima, donio sam osjetljivu i važnu odluku. Odabrao sam. Nova godina, nova bitka. A oružje i štit za ovu bitku upravo