Naoko trivijalna pojava

Negdje sam pročitao ovu misao: "Iz posla se može stvoriti divno prijateljstvo, ali na prijateljstvu ne gradite posao". Prije pisanja teksta pokušao sam pronaći autora, ali nisam uspio. Tko god da je ovo izrekao s tom osobom se slažem u potpunosti. Pred svima nama često se nađu izazovi ove vrste. Posao ovaj, posao onaj - prilika ovdje, prilika ondje. Ući sam ili s nekim, a posebno s prijateljem pitanje je sada. Već sam isticao na ovome blogu kako nastojim učiti na tuđim greškama. Naslušao sam se priča iz, ne baš tako daleke, poslovne prošlosti moga oca: kupi frezu na pola s jednim, traktor na pola s drugim, plug napola s trećim... Imaš frezu, traktor i plug, a zapravo nemaš ni prvo ni drugo ni treće. Treba tebi freza, a baš taj dan zatreba i susjedu. Jadnom čovjeku potreba za traktorom, ali baš taj dan si i ti trebao ići u polje po sijeno. Moji privatni i poslovni odnosi nisu u poljoprivredi. Za sada. Spomenuti odnosi su na nekim drugim područjima na kojima se iz posl

Adam. Prvi čovjek, Evin muž. Navela ga Eva na grijeh. Pojeo jabuku. Bog ih izbacio iz Edena. Pravedna odluka. Adam. Dječak s Downovim sindromom o kojemu se ovih dana piše na dugo i široko. Svećenik, kažu, ode u mirovinu. Neka ide, neka moli Boga za se, za Adama, Adamovu obitelj i Katoličku Crkvu. Za vođenje župe, po svemu sudeći, nije bio. Dobivena pravda i u slučaju ovoga Adama. E sada. Kako je lijepo vidjeti brigu cijele nacije o Adamu. Lijevo orijentirani portali u Lijepoj našoj i njihova vjerna publika uživaju u ovome slučaju. Naime, napokon imaju "dokaz" da je Crkva zla. Eto taj svećenik, predstavnik Katoličke Crkve slomio je srce Adamovo, mamino, ali i njihovo. Eto, baš oni redovito nastoje senzibilizirati javnost o stanju ove populacije. Tko ih prati zna što oni objavljuju. Nema čega nema, od mace do cuke, ali nekih drugih Adama nema. Ni njihovih mama. Da se razumijemo, većina nas voli i mace i cuke, ali čovjeka ipak više. Kako je lijepo što se sve ovo dogodil