Naoko trivijalna pojava

Krave vežemo za rogove. Pse oko vrata. Čovjeka, koji im sve ovo ponekad čini, ne veže nitko, barem ne od kada su ukinuti robovlasnički sustavi i barem ne kod nas. Čovjeka bi se, valjda, trebalo vezati samo za riječ. Poznata nam je ona: Obećanje - ludom radovanje. I doista, kao i svaka druga izreka iz naroda, tako i ova ima razloge svoga nastanka i kontinuiteta. Koliko li smo se samo puta uvjerili da sve obećano nije učinjeno. Sjećam se riječi pojedinih "ljudi na poziciji" koji bi mi, dok bi bili društvu više ljudi (što više, to po njihovom mjerilima bolje) obećavali koješta. Najčešće su to oni "vrebatori" koji su svoju aktivnost iskazivali po završetku moga fakulteta. Da se ispunilo i O od njihovih obećanja, ni sam ne znam gdje bih sve do sada radio. Na osnovu naših životnih iskustava svi bismo startno trebali davati više pozornosti "obećavateljima", nego sadržajina njihovih bajki. I ovo su davno shvatili ljudi: nije bitno što ti se kaže, već tko

Izvor: www.wepow.com Sinoć smo prije mraka, odnosno zavida došli u Ramu. Moja supruga prije polaska iz Čapljine reče da krenemo odmah nakon posla kako bismo došli zavidila. Tako je to kada se za isti pojam koriste različite riječi, a Ramci ih, bome, imaju dosta. Dakako, i njima su naše različite. Tako će majka moje kćeri reći da nam se mala pronaopačila. Složim se, ali u sebi pomislim da su se obje probaksuzile, a naglas samo potvrdim supruzi. To naprimjer kaže kada Mihaela kupi kamenčiće po podu, za što Kristina kaže da bere piljke. U nas se beru drva, a u Rami ih se mora usjeći. Kod nas se bere povrće koje na svome početku bude rasad dok je to u Rami prisada. Kod nas se krumpir, kada sazrije tamo negdje početkom srpnja, vadi, dok se kod njih u Rami za isti proces kaže kopa i to bude krajem ljeta. Kada se u Rami vratiš sa sprovoda svojima kući najčešće kažeš da je bilo plao/plavo ljudi (i ima i nema slova V). To da puno ljudi ima na posljednjim ispraćajima pokojnika i u Juž