Dan cimera
Danas se obilježava Dan cimera, utemeljen odlukom mojih bivših cimera prije dvanaest godina. Tih dana u Mostaru je prevladavalo prilično toplo vrijeme koje je uvjetovalo da me moji cimeri daruju svježim cvijećem ubranim u mostarskim baštama. Buket cvijeća dobio sam u ranim jutarnjim satima u stanu na Rudniku jer tu noć nisam bio u provodu s njima. Cvijeće je propalo, ali sačuvane su fotografije i utemeljen je Dan cimera. Cimeri su svi oni s kojima dijelimo sobu, pa usuđujem se reći i stan. Prva cimerica bila mi je pokojna baba s kojom sam dijelio sobu u djetinjstvu. Naučila me sve one dječje molitvice koje i dandanas molim prije spavanja. U toj sobi cimerica mi je pružala prošvercane bombone i redove čokolada koje je u dnevnom boravku uzela za sebe. Možeš misliti, završili bi uglavnom kod mene. Drugi cimer mi je, ali nešto kasnije, bio pokojni djed koji bi povremeno boravio kod nas. Svaka moja i najmanja pomoć prilikom njegova spuštanja na krevet bila bi ispraćena tisućama Božj