Bivši pušač

Neki seljak kupovao vola od čovjeka iz susjednoga sela. Gleda kupac životinju i što može naoko vidjeti sve mu odgovara. Ali ne može procjeniti koliko je vol "prešao". Dosjeti se i upita prodavača: "Pušiš li?" Ovaj odgovori negativno. "E, onda ti ni vola ne ću kupiti, ako nisi odmarao ti, nije ni vol", reče razočarani kupac. Vjerojatno je i prodavač bio razočaran, ali priča ne kaže je li se propušio.

Znam dosta pušača, a i ja sam periodični pušač. Bio, nadam se. Prvu cigaretu zapalio sam s devet godina, na prevaru. Vlastita sestra me prevarila. Kada sam joj zaprijetio da ću je izdati mami, onda je rekla kako bih i ja trebao povući jedan dim. Nakon što sam to učinio mudra sestra doda: "E sada mogu i ja tebe izdati".

Drugu cigaretu zapalio sam deset godina nakon prve. I dok su kolege uvlačile dimove po wc-ovima osnovne i srednje škole mene te nije zanimalo. Faks, odnosno studentski život je donio promjenu. Jedna po jedna dok nisam došao na kutiju dnevno. Brzo sam se ohrabrio i počeo pušiti i pred roditeljima. Mislim se, i oni su bili pušači, ali očito nisam mislio mogu li mi oni financirati taj štetni luksuz. I roditelji i prijatelji su ne prozvali lošim pušačem.

Prozivali su me da ne znam držati cigaretu, da zadimim kao u dimari, da mi cigareta stoji kao magaretu samar. Nisam se dao. Pokušavao sam svim silama postati profesionalac. Pušio bih mjesec dana, pa mjesec ne bih. Pluća se taman odmore, a onda ih ponovno silujem. Uzalud su mu svi pričali, dok sam nisam spoznao štetnost, nisam prestao. Čak sam preklani rekao nikad više, a onda sam se i na ovome području uvjerio kako stvarno nikada ne treba reći nikada. I ove godine sam popušio par kutija.

Pušenje je ovisnost i globalni problem. Uzalud su kampanje, uzalud natpisi na kutijama. Dok se pojedincu ne ulije dim u uši, ne će prestati. Svi smo mi o nečemu ovisni, a većina ljudi, kada kažemo ovisnost, prvo pomisli na pušenje. Postoji, npr. ovisnost i o pisanju. Ipak je bolje uživati u pisanju,  nego u pušenju. Dim odleprša, a riječ ostane.