Naoko trivijalna pojava

Ove rečenice što ih čitate napisane su tako što izgovaram riječi koje se pretaču u tekst. Do kada će tehnologija napredovati? Ovaj tekst pišem u tišini, dijete mi spava, a suprugu sam zamolio da iziđe kako bih ga dovršio. Do kada ću uživati u čarima tehnoloških dosega nauštrb zdravoga obiteljskog ozračja? Naime, inspiraciju za pisanje ovoga teksta dobio sam nakon što sam napustio društvene mreže.  Bio sam na poslu gdje su se odvijali određeni događaji. Postavili smo ih na Internet kako bismo prijatelje informirali o aktualnostima. Čim sam došao kući otišao sam vidjeti tko je pogledao, tko je lajkao, a tko komentirao. I u svemu tome nema ništa loše, ali kao inače, tu nisam stao. Duh znatiželje, nazovimo ga tako, naveo me da gledam dalje, da čitam tuđe misli, frustracije i raspoloženja. Koliko se samo puta uhvatim da u istoj prostoriji supruga i ja visimo na Internetu. Jednom prilikom svojoj mami rekoh da me ne zanima neka priča koju je prenosila o nekome drugome. „A zar u tim va

Neobičan dan vjenčanja koji je donio ružan i neočekivan događaj možda bi nekome bio dovoljan kao početni i završni korak u provaliju beznađa i to na samome početku bračnoga života. Supruga i ja tada smo u bolnici znali da Bog zna što će s nama učiniti. Nismo se bojali. Prije godinu dana pojavljivanje dviju crtica na testu ponovno nas je ohrabrilo, a liječnička potvrda da ćemo za osam mjeseci dobiti bebu neizmjerno nas je razveselila. Radosnu vijest podijelili smo s dragim ljudima, a sutradan - ponovno gubitak i repriza vjenčanja. Unatoč tome, i tada smo rekli: Tko je kao Bog. Ako nam i ne pošalje bebu, poslao je jedno drugome, ne možemo uvijek dobiti sve što poželimo, trebamo Mu biti zahvalni na onome što već imamo. Možete se vi smijati, ali znam da vam nije lako rečenica je prijatelja svećenika koja nas je oborila s nogu, ali i osvijestila te ohrabrila za poduzimanje konkretnijih koraka u životu. Od njega dobismo duhovne i crkveno priznate upute za raskidanje veza s prošlošću

Prije nekoliko dana moj prijatelj i službeno je postao glasnogovornikom jedne od vodećih stranaka u našoj zemlji. Njegov raniji poslodavac nije imao jasnu viziju s njegovom pozicijom u organizaciji. Prijatelj je više od dvije godine strpljivo čekao kako bi dobio konkretan odgovor na pitanje o svojoj radnoj poziciji, međutim nije ga dočekao. S obzirom da se pojavio natječaj za ispražnjeno radno mjesto glasnogovornika određene stranke prijatelj se prijavljuje te nakon intervjua i izvjesnog vremena informiran je o dobitku posla. Cijelo naše društvo bilo je presretno zbog toga jer je napokon našao odgovor na pitanje o svojoj poslovnoj sudbini. I naravno, nije trebalo proći mnogo dana kako bismo mogli biti svjedocima komentara hudih osoba koje žarko zanima na koji način je to on dobio posao. Pojavljuje se naslov na hercegovačkim portalima koji čitateljima daje do znanja tko je novi glasnogovornik. Svi oni koji portale čitaju radi komentara i kojima je to jedini dnevni posao mogli su bi

Uskrs 2014. Večer, 22:00 sata. Ispred Caritasove Svete obitelji u Mostaru četrnaestočlana obitelj sastavljena od šestero djece s invaliditetom, Anđela, Klara, Ivan, Kristijan, Marin i Mile, šestero volontera, Martina, Marija, Marina, Sanja, Goran i Ante, group leadera Franje i svećenika don Tomislava, krenula je u hodočašće dragoj Gospi u daleku Francusku, u svetište Lourdes. Franjo, koji je prvenstveno zaslužan za realizaciju cijeloga projekta, odnosno prvog hodočašća djece iz naše zemlje u Lourdes, upravlja vozilom br. 1, a don Tomislav, naš duhovnik vozilom br. 2. Čuje se u vozilu br. 2: „Uh, kakva je ovo krntija!“ i to od jednog djeteta, a nipošto od volontera, mada su neki to i pomislili. Dokaz je i ovo s jedne strane iskrenosti djece s posebnim potrebama, a s druge strane glumatanja i dvosmislenosti nas tzv. „bez posebnih potreba“. Kako ne bismo ovo na kraju isticali, recimo odmah da se ispostavilo kako je kombi br. 2 bio udobniji. Stoga, i to nam je jedna od lekcija: „Nikada