Nemoj mi kukati!
Nije lako ovdje i danas živjeti. Nikada nije bilo lako, iako danas mislimo da je ranije bilo lakše. Jest. Zašto? Zato što nije bilo prekomjerne ponude i još prekomjernijih zahtjeva. Nisu bili hladnjaci natrpani majonezom na polici, a najskupljim štapić-čokoladama u vratima. Bio je sok od zovine ili šipka, a ne praškasti od deset KM u visećoj kuhinje koja košta 7.000 KM. Bilo je sira iz mješine, a ne kupovnog koji košta 30 KM po kilu. Sadilo se u vrtovima, a nije se sijala trava. Vadio krumpir i paprika brala. Ne bi je kupovali po dragstorima, a potom lajali kako je sve skupo. Nije im bila kriva država, a i da jest ne bi smjeli na nju ništa reći. Danas smiju, ali ni ova ne valja. Ne valja jer ti nije plaća u javnom sektoru onoliko koliko si očekivao. Halo, pa otiđi i budi privatnik. Imaš čak i poticaj od države na koju laješ na radnom mjestu na kojem nemaš posla. Ide ti se u Njemačku? Ajde zbogom, pozdravi ostale, a pogotovo one koji ne komentiraju