Neobrane mandarine i prazni balkoni
Nedavno sam ostavio auto na popravku kod majstora. Majstor živi na vrhu naselja, a naša kuća je u sredini. Pješačio sam nekih pola kilometra. Pogled mi je netremice odlazio na uređene, a poneki nisu bili ni uređeni, vrtove nepoznatih susjeda. Ono što mi je najviše zapelo za oko su brojna stabla mandarina. I ništa ne bi bilo neobično da u sredini prosinca ta stabla nisu puna plodova. Sjetih se one ma(slina)ndarina je neobrana. Dolaskom na dio veće ulice gdje se križa s našom uličicom, s rukama na leđima, susredoh prvoga susjeda: "Gledam jesi li ti pješke ili me oči varaju?" - izusti poluzaje.....ski. "Ja sam!" - rekoh s ponosom. Još mu ispričah ovo s mandarina. Ili nije shvatio što sam htio reći, ili se pravio lud... Nije mi ni bitno, ja sam shvatio. Danas je već treći dan kako ležim u kući poklopljen nekim čudnim virusom koji, ne da podiže, nego spušta tjelesnu temperaturu. S obzirom da su Mihaela i Tea navalile ići rolati na igralište, navukoh jaknu i kapuljaču i