Bit ćemo gori od njih
Sinoć su sestre pričale kako bi ih tata budio ujutro u četiri sata da idu u polje brati duhan riječima: "Hajde, pa kada se vratite spavajte..." Nisu ni on ni one bile naivne, znalo se da će taj isti duhan trebati nizati odmah po povratku iz polja. Nije ovo hvalospjev o mom ocu koji je grešan poput svih naših očeva. Nije ovo ni pokušaj stvaranja idealne slike o nama nesavršenim bićima. Odmah želim napomenuti da smo se bezbroj puta posvađali, em zbog moga nepoštivanja njegova iskustva, em zbog njegova neshvaćanja i nepriznavanja činjenice da ni ja nisam više zeleno dijete. Nisam vrednovao njegov rad u težačkim poslovima kao ni on nije djelovanje na nekim drugim područjima. Ili jednostavno nismo znali to reći jedan drugome. Ovo je samo pokušaj da nam svima još jednom ponovim da ćemo jednoga dana postati sve ono zbog čega smo bili ogorčeni na roditelje, da ćemo biti gori od njih. Nisam volio taj tempo ranih ustajanja, iako sam i tu na samo pet posto onoga što su prošle sestre.