"Pederuša"
Životni tempo često nas "stisne uza zid". Na putu do toga zida, odnosno od zida do ostalih dnevnih destinacija imamo bezbroj zadataka. Poslovni, privatni, zamorni i zabavni. Uglavnom, iz dana u dan ih je sve više. I nemali broj puta nam se dogodi gubljenje stvari. Sjećam se da sam i ranije, u djetinjstvu, često gubio stvari. Igračke, školski pribor ili nešto treće. Maher u pronalasku je najčešće bila pokojna baba. Ona bi se prekrstila, zazvala svetog Antu i njih dvoje bi svaki put pronašli izgubljeno. Prošlogodišnji ozbiljni gubitak bio je na dan vjenčanja moga sestrića. Zapravo, spoznaja o gubitku je stigla tek sutradan. ("Jabuka" je bila u džepu, Bogu hvala :)) Dobro je da na dan vjenčanja, kao stari svat uopće nisam znao da je novčanik već bio izgubljen. Da sam znao, htio ne htio, bio bih ne stari, nego tužni svat. Uglavnom, nakon što su nanovo izvađeni svi dokumenti, novčanik sam pronašao pola godine kasnije. Ni manje ni više, nego u automobilskoj ladici. Poslje