Naoko trivijalna pojava

Foto: www.kako.how "K'o da smo zajedno ovce čuvali!" Ovom konstatacijom često komentiramo nečiji postupak kada se taj netko prema nama ophodi previše slobodno. Imate pojedinaca koji vam se obraćaju upravo tako, kao da ste najbolji prijatelji. A vi ih, zapravo, ni ne poznajete.  Više je razina u komunikaciji i u odnosu prema pojedinim skupinama. Svakako da smo najslobodniji prema onima koje bismo trebali ljubiti kao sebe same, prema svojima najbližima. Njima se više ni ne obraćamo, već taj odnos smatramo nepotrebnim. Svakako smo u istom "košu", ne moram im se obraćati ni ljubazno ni s poštovanjem. O, kako često, a kako pogrešno. Ni samog sebe nikako ne mogu iščupati iz te mišolovke. Ali, sve u svemu, na tome terenu smo nekako najslobodniji.  Odnosi s kolegama na poslu. I ti ljudi su ti svakako bliski, odnosno, na neki način još bliži od obitelji jer ih viđaš češće. Ako ništa, prema njima se obraćamo s više poštovanja i strpljenja nego prema onima u k

Oslobodi me Bože svih grijeha, a posebno lijenosti. U popisu sedam glavnih ona se nalazi na zadnjem mjestu, ali svaki je grijeh podjednako težak. Jednostavno nam se postavi zamka, kušnja ili napast, a mi lako osvojivo područje i eto ti problema. I pogubi se čovjek u tome labirintu sazidanom ciglama sedam glavnih i onih nešto manjih grijeha. Svaki grijeh je umetnuti, odnosno svojevoljno instalirani virus našeg procesora. Pa ti onda otežava funkcioniranje, slaba ti brzina u (re)akcijama prema ljudima, a prema Bogu da i ne pričam. I eto - jednostavno nisi ono tek kupljeno računalo. Ali, ovako informatički gledano, upravo ovaj virus lijenosti, ne da uništava samo jedan procesor, nego zarazi čitavu mrežu.  Ima li išta gore od lijena čovjeka? Dobro, od lijene pojave, jer po mome mišljenju netko tko je kronično lijen nije čovjek. Točka. Svatko od nas može imati loš dan ili tjedan. Ali imati loš čitav život, vaditi se na kojekakve dijagnoze kao bi se izmigoljilo linijom manjeg otpor