Naoko trivijalna pojava

Prije par godina kolegica iz ureda bi mi na svaki moj potez prema njoj odgovorila sa: "Hvala!" To mi je paralo uši pa sam ju upitao zašto to čini. Reče: "Mi premalo jedni drugima u životu zahvaljujemo. Odlučila sam biti zahvalna osoba!" Zahvaljivanje je nastavljeno sve dok je bila dio našega tima. Vjerujem da je tako nastavila. I mi smo bili zahvalni njoj što nam je prenijela svoje vještine koje su nam bile itekako potrebne na samome startu nove ustanove. Hvala joj na tome, ali i što me je naučila zahvaljivati. Doista, koliko nam se samo stvari podrazumijeva. Zašto ćeš zahvaljivati Bogu na daru života, kada si se ionako trebao roditi. Zašto bi bio zahvalan roditeljima i iste poštivao kako bi dugo živio i da bi ti bilo dobro na zemlji kada si se svakako trebao roditi u njihovoj obitelji. Nema potrebe biti zahvalan ni svome bračnome drugu, zapravo nitko mu nije kriv, ni ona meni ni ja njoj. Zašto zahvaljivati prijatelju što ti je prijatelj, on ionako nema neki

U zadnje vrijeme sve je modernije nositi naočale. To se da primjetiti po pojavi naočala raznih boja i veličina kod dosta osoba. U mome kraju zovu ih cvikere. Prije par mjeseci kada je naša Mihaela počela izgovarati prve riječi jedna od njih bila je: "cikere". Čula od bake i djeda. Nedugo nakon toga, kada su tetke za to čule poslale su joj sunčane naočale. Nije ih htjela ni pogledati. Tih dana počeli smo primjećivati nešto neobično s njezinim okom. Naime, lijevo oko ponekad bi joj se blago uvuklo nosu. Tko bi nam prvo mogao pomoći doli Google. A što on tek zna odnemoći. Kojekakvi forumi izbacili su nas iz takta. I to nije prvi put. Strabizam! Operacije! Prva, druga, treća... Poželiš čuti mišljenje i drugih, iskusnijih roditelja. Neki kažu da pustimo dijete na miru do treće godine jer će to otići samo od sebe, drugi nam vele da to što prije počnemo rješavati. Pregled prvi. Mladi oftamolog nam kaže kako smo dijete prerano dovezli na pregled. Nije se usudio postaviti ju

Ovih dana na Facebooku se širi humanitarna akcija "ZA KISONGO" kojom se kupnjom majice ili kecelje s logom Jadrankin kup prikupljaju novčana sredstva za opremanje glazbene učionice u Misiji Kisingo u Tanzaniji. Poznate osobe, ali i one manje poznate tek jednim skromnim natpisom sastavljenim od dvije riječi šalju jedinstvenu poruku: "Da, i mi smo za Kisongo!" Možda nam se može zaletjeti pitanje: "Dobro, ali koja je korist od prikupljanja sredstava za opremanje glazbene učionice tamo nekoj djeci u Africi?" Odgovor bi trebao biti brži od pitanja:"Velika!" Dok se mi u "modernome svijetu" razbacujemo s brojnim dobrima kojih nismo ni svjesni, ta mala, neiskvarena i usuđujem se reći, savršena bića u dalekoj Africi žele iskusiti barem tisućiti dio onoga što mi imamo, ali ne koristimo. Zamislimo samo bliži ishod ove humanitarne akcije. U sklopu nove škole izgrađena glazbena učionica. Neki daljnji ishod bit će svakodnevni široki osmjes