Kontaminant "Marko Goluža"

Čapljinski portal prošloga vikenda je prenio reportažu Dnevnog lista o Domu za stare i iznemogle s hospicijem "Betanija". Opis podijeljenog sadržaja na facebook profilu Čaportala: "Pročitajte reportažu o hospiciju "Betanija", domu za stare i nemoćne u Čapljini, te intervju s direktorom Antom Benderom". Pedeset jednoj osobi se svidio post, a osoba koja se krije iza facebook profila pod imenom Marko Goluža napisala je "pederko direktor".

Nakon što sam pronašao post, a samim time i komentar, nasmijah se i navratih u njegovu virtualnu baštu kako bih vidio tko me tako lijepo kiti.  Poželih mu poslati i zahtjev za prijateljstvo. Razočarah se. Nema nikoga. Ne postoji. Ova "osoba" nema čak ni virtualnih prijatelja, a mogu samo zamisliti koliko ih ima u stvarnome životu.

Na profilnoj fotografiji "Marka Goluže" u travi pognute glave čuči od pasa gol muškarac (preuzeta fotografija i za ovaj osvrt) koji kao da se pita: "Bože moj, kakav je ovo život?" Evidentno je da je "Marko Goluža" kontaminant (materija kojom se truje životna sredina). Takvih je, nažalost, mnogo. I pitaju se: "Bože moj, Bože moj, kakav je ovo isprazni život?" Možda i nisam u pravu, možda njih sve to ispunja? O tome, hvala Bogu, nemam vremena razmišljati.

Znam da uvijek ima ljudi s različitim mišljenjima o različitim osobama. Otac mi često kaže: "Dok god ti pišu hvalospjeve, ništa od tebe. Čim ti počnu davati pogrdna imena, nešto i vrijediš". Čak mi je na trenutak bilo žao što se nisam uspio povezati s onim tko mi pretpostavlja, odnosno dodjeljuje seksualnu orijentaciju. Još mi je više žao što je on svoje otrove raširio i po drugim objavama. Tako ga npr. zanima u drugoj objavi Čaportala: "smiju li popovci u groblje uci". Nema velikoga slova na početku rečenice, a na kraju iste nema upitnika. Ali, čovjeka zanima. I tako pokrene val negativnih komentara "postojećih osoba".

Kako samo neoprezno možemo pasti na nečiju provokaciju, a pogotovo kada je izazivač lažni profil. Vidiš koru banane, ali misliš da ne ćeš pasti. Pokušaš izvesti egzibiciju, ali ne uspiješ.  Naiđeš, posklizneš se pred čitavim auditorijem svojim punim imenom i prezimenom. A "Marko Goluža" ostane samo Marko Goluža. Ipak, više cijenim ljude koje svojim imenom i prezimenom iznose svoja mišljenja bez obzira na intelektualne razine i dodavanje neprimjerenih riječi. Pokažu i drugu stranu svoga lica po onoj Daje se na znanje.

Prepuni su nam portali "Marka Goluža". I onda se uhvatimo da čitamo njihove bezvezarije, a da uopće i ne znamo o čemu piše autor. Gubimo dragocjeno vrijeme, a "Markama Golužama" pridajemo važnost. Na neki način pridajem im važnost i ovim tekstom, ali ovaj osvrt je više poziv na opreznost svima vama, a prije svega sebi samome.