Naoko trivijalna pojava

Kraj još jedne godine. Zbrajaju se i oduzimaju poeni. Rezultat, kako kome.  Uglavnom, malo ih je zadovoljnih, pogotovo kada se uzme u obzir duža recesivna faza. Mladi su bez posla, a ako ga i imaju, plaća ih iznenadi više već dobitak na lotu. Iznosi u našim novčanicima nikako da pokriju telefon, mobitel, internet, struju, vodu, kabelsku i komunalno. 396 KM umirovljenicima. A lijekovi skupi. Ali, imamo MMF, pa barem i taj minimalac stiže na vrijeme. Ministar Bevanda reče da će za siječanj biti uplata svim proračunskim korisnicima. Za veljaču nije ništa rekao. Često se zateknem u raznim diskursima u kojima sam prinuđen slušati jadikovke. Nije lako, znam jako dobro. Ali, koliko se i sam upletem u mrežu neumitnih zamki, a neke od njih se zovu i imenima računa. Internet. 40 KM. Svaki dan kruh. Bitno je biti na Facebook-u, kao da televizija nije već desetljećima bila dovoljna pošast koja je razorila brojne obitelji. Boravio sam prije mjesec dana u Austriji. Pripovijedao sam na nekoliko mje

Od mnoštva stvari koje sam dobio mailom, ova mi se posebno dopala: Potpuno sam nespreman za rad pod pritiskom, kao i prekovremeni rad, osim ako nije pošteno plaćeno. Iskreno me zaboli za ciljeve vaše kompanije ako plaćom ne mogu pokriti svoje tekuće troškove…plus da mi ostane za malo garderobe, knjigu, putovanja, izlazak, sport, što spada u normalan žIvot, a ne luksuz. Funkcioniram po principu koliko-para-toliko-muzike. Također uopće me ne zanima što ste u problemima, jer ja ne sudjelujem u dobiti u vašoj kompaniji, već radim za plaću, i očekujem da izvršavate ugovorom i zakonom predviđene obaveze, i to na vrijeme, kao i da poštujete praznike i godišnji odmor. Baš kao što i od mene tražite da ja izvršavam svoje obaveze i da budem na poslu radnim danom. Pa naravno da ću vas napustiti čim nađem nešto bolje. Da ponovim - ja radim za plaću, vi za dobit. Komunikativan sam s pristojnim i ljubaznim svijetom, za drkadžije imam kratak fitilj. Psujem na nekoliko svjetskih jezika, ali ozbiljnu pr

˝Širi mrežu poznanstava, to ti je nužno˝ upozorila me prije dvije godine urednica. Kako je potrebno učiti od mudrih ljudi, poslušao sam ju. I val se povećavao. Do danas. Naravno, nadati se da će kroz život taj val postajati sve veći. Sklapanje novih poslovnih kontakata, širenje poznanstava, ali i prijateljstava, situacije su koje mi trenutno u ovom životnom kaskanju i općoj letargiji pričinjaju najveće zadovoljstvo. Neki ljudi, do jučer nepoznati, danas su moji suradnici, prijatelji, komunikatori. Neki od njih danas su moji novi prijatelji. Neprocjenjiva je realnost koja govori kako broj novih osoba koje polako ostavljaju trag u našim životima ne mora smanjivati broj onih starih i vrijednih drugova. Bitno je pronaći kanale kojima se uspješno mogu realizirati i provoditi novi odnosi, ali njegovati i stari. Kanala je dosta, samo treba početi kopati onaj pravi. Tada bez većih poteškoća uspjevaš sebe instalirati u raznim sferama utjecaja i u novim osobama pronaći kvalitete koje te mogu

Kombiniram. I prije ovog grotesknog crtanog vala neki moji Facebook prijatelji imali su profil sliku s likom iz svog omiljenog crtića. Koristili jesu, ali nisu bili pametni kao Nijemci pa proslavili BiH ili Hrvatsku. I prije mog otvaranja profila na Facebook-u netko je aktiviro profil s imenom i prezimenom identičnim onome na mojoj legitimaciji. Očito toj osobi nije bila dostupna nijedna moja fotografija. Tada mi je to bilo smiješno, čak sam jedno razdoblje i bio prijatelj sa samim sobom. Samo što sam na svom profilu imao sliku za koju smatran da je, onako, najljepša, a na drugom, lažnom, bio je Bender. Lik iz crtića kojega sam večeras i sam postavio za svoju profil sliku. Što nam zapravo čine? Što zapravo činim sebi samome? Prije godinu i pol u Sarajevu sam bio na stručnom usavršavanju. Jedno predavanje, četvrto toga dana, bilo je jako dosadno, te smo se kolege i ja chatali preko Facebook-a. Nas devet. Deseta kolegica je na pauzi za kavu saznala da smo puno bolje prošli od nje koja je

Povjeriti nekome najintimniju tajnu nije lako. Danas, kada smo svi toliko zatvoreni i solirajući odbrojavamo dane, teško je naći osobu koja, nakon što čuje priču, umjesto labela koristi super ljepilo. Svijećom treba tragati za osobom koja će, nakon što ju čuje, tajnu i dalje ostaviti u prvotnom obliku. Doduše, zbog friške akcije podijeljena na dva dijela. A kad shvatiš da je nakon podijele postala objekt nekih drugih matematičkih akcija, osjetiš duboku razočaranost i frustrirano izgubiš povjerenje u sve, kako bliže, tako i dalje osobe. Smatraš, nema smisla. Tada se, neočekivano, pojavi izvjesna osoba koja ti ponovno dadne do znanja da je pad bio uzaludan. Dadne ti elana za nove korake, ohrabri te i otvori vrata nekih novih svjetova. Uporno ti želi reči: Može i drukčije! Ali, tebi je, vođen lošim iskustvima, smicalicama, natjecanjima, krivim pogledima i bespotrebnim netrepeljivostima, teško osloboditi duh od svih tih anomalija i krenuti dalje. U nove pobjede. Nije dobra izlika op

Jedva čekam subotu jutro. U trenucima kada bi mi trebala početi vikendska smjena počet će još nešto. Izborna šutnja. Dakle, ovaj radni vikend u pripremi vijesti neću imati zadatak predstaviti nijednu političku aktivnost. Ne, neću trebati izvijestiti o razmišljanjima zanesenih studenata koji favoriziraju određenu stranku, jer u praznim novčanicima dobro im dođe članska iskaznica. Neće mi biti radni zadatak informirati o aktivnostima žena koje doniraju sredstva razriješenim svećenicima. Neću morati pratiti susrete s predstavnicima onih koji u sindikalnim brodovima, vječno opasani medijskim kolutovima, desetljećima plove u političkim morima. Dakle, moj medij, kao i svi ostali, pridružit će se šutnji. Sva sreća, moći ćemo gledati ˝kolosalne˝ nastupe nogometaša u Premijer ligi BiH , a i tamo se mora paziti da se ne pošalju kakve prikrivene političke poruke. Nadati se kako boja travnjaka ili možda boja neba, neće nikoga natjerati da se predomisli u izbornoj odluci. Nedavno se Središnje

Danas katolička Crkva u BiH obilježava 44. Svjetski dan medija, odnosno svjetski dan sredstava društvenog priopćavanja. Obilježavanje ovoga dana predloženo je i usvojeno na Drugom vatikanskom saboru. Dekretom Inter mirifica dopušteno je biskupijama po vlastitim mogućnostima i željama odrediti jedan dan u godini kada će medije pokušati približiti vjernicima, odnosno pokušati sklopiti prijateljstvo između katolika i medijskih djelatnika. Prvi Svjetski dan medija obilježen je 6. svibnja 1967. godine. U povodu ovoga dana Papa svake godine objavi poruku kojom pokušava obraditi aktualnu temu kojom će rad medija približiti Crkvi diljem svijeta. Ova poruka najčešće se objavi 24. siječnja na blagdan sv. Franje Saleškog (na slici), zaštitnika katoličkih novinara. Na svjetskoj razini ovaj Dan najčešće se obilježava na proljeće, između Uzašašća i Duhova, međutim kod nas je zbog podjele sakramenata pričesti i krizme često ostajao u sjeni, pa je odlučeno da se obilježi zadnju nedjelju u rujnu. Ove g

Odnosi s javnošću su svjesno, planirano i trajno nastojanje da se sagradi i njeguje međusobno razumijevanje i povjerenje u javnost. Neprestano, svjesno ili ne, od izlaska na svijet živimo odnose s javnostima. U djetinjstvu su ta javnost naši roditelji, braća i sestre, u školi učitelji i prijatelji iz razreda. Kada postanemo svjesni sebe, kada se u određenom razdoblju u životu ugledamo u zrcalu, zna se dogoditi da se i nasmiješimo (kuriozitet), ali i rasplačemo. Tada nam se ponudi određeno razdoblje u kojemu životu, javnostima, moramo odgovoriti na pitanje Tko sam ja? Pojedinci se u startu ponosno isprse i odlučno kažu kako su oni to što jesu i nema odmicanja. Naravno, ako su prsi jake, dobro je što su to što jesu, ali ako umjesto mišića imaju samo kosti, uskoro će biti ubačeni ili će se samovoljno ubaciti u kazamat. A iza rešetaka će imati dobar pogled na one vrjednije, angažiranije, hrabrije. Osobne odnose s javnošću nastavljamo razvijati kada se nakon stjecanja izobrazbe promoviramo

Interna komunikacija. Komunikacija od vrha prema dolje. Uspostava ovakvog modela komuniciranja glavi je zadatak djelatnika za OJ u svim poduzećima. Naravno, tko želi odnose s javnošću instalirati u poslovanje svoje kompanije. Već sam se osvrnuo na poruku mladog novinara koji je frišak u PR-u koja kaže: U mene u poduzeću PR još uvijek znači piši ručno. Problemi su brojni, pogotovo na startu kada ti se nalaže najviše zadataka, a ti sve uzimaš srcu. U neorganiziranim poduzećima najviši komad torte, ako je uopće ima, dobiju sofisticirani lisci, koji na razne načine, a najčešće poput krtica kroz podzemne tunele, odlaze do onoga vrha. I tamo najčešće prostiru neoprano rublje onih istih s kojima piju kave po uredima. Ali, zna se da su to slugani. I oni nisu dio tima. Njima nije bitno opće, već vlastito dobro. Oni ne žele ravnatelja za ravnatelja, već za prijatelja. S druge strane, istinski uposlenici, željni saznanja o realnoj slici svojega poduzeća ostaju uskraćeni. Ovim potonjim nije ni bit

Pravu prašinu digao je plakat koji se prošlog vikenda pojavio po Hercegovini. Ilustracija je to čelnika HDZ BiH koji žalobno zaključuje kako su Dragi Hrvati i nakon ˝ovih ustavnih promjena˝ ostali kratkih rukava. A nedvojbeno je da su kratke rukave imali idejni kreatori jednog ovakvog oglasa, a ukoliko su im bili dugi, dobro su ih morali zasukati. Tek 3. rujna počinje službena izborna kampanja u BiH. I prije dva mjeseca na području Kruševa iznad Mostara (uglavnom) mogli smo vidjeti hobotnicu Paula zalijepljenu na akvarij HSP-a BiH, političke opcije koja je jednu nonšalantnu temu iz svjetskog prvenstva prebacila u svoju predizbornu kampanju. S tim da se Paulu nimalo ne sviđaju druga dva kandidata-predstavnici svojih stranaka, pa makar jedna od stranaka bila vječni partner naručitelju plakata. Ulaskom u Mostar, idući iz naselja Rodoč već dvije godine HDZ BiH ima aktivnu, (a često i ne) temu na billboardu. S druge, odnosno treće strane, pojavljuje se Dragi Hrvati, koji je drage Hrvate, pr

Hrvatski jezični portal hjp.srce.hr kaže da je Isprika razlog koji opravdava neki postupak, izgovor za neki čin; izlika, opravdanje. Svako zanimanje, pa tako i novinarsko, otvara prostor za pravljenje profesionalnih pogrešaka. Neprofesionalan odnos prema zadatku koji uključuje i ljude i povrede ljudskih osjećaja česta je pojava u suvremenom društvu. Pogotovo zbog sve veće uloge novih medija koji brzinom svjetlosti šire vijesti takvoga sadržaja. Bitno je urgentno reagirati, uočiti pogrešku i zbog iste se ispričati. To je učinila i novinarka HRT Dijana Čuljak Šelebaj, koja je prije dva dana u trećem Dnevnik HTV-a jednodnevne turiste iz BiH opisala kao štetočine u hrvatskom turizmu. Čuljak Šelabaj je na početku trećeg Dnevnika, dan kasnije objasnila kako je u pitanju zaboravila spomenuti turiste istoga kalupa iz Hrvatske, te da joj namjera nije bila uvrijediti narod iz države iz koje i sama potječe. Profesionalno i humano. Ponovno se vraćam profesionalcima u strukama koje su na udaru jav

Objektivnost, brzina, točnost, i angažiranost četiri su osnovna načela za etičko bavljenje novinarstvom. Izjava Kolegice Dijane Čuljak Šelebaj putem javnog RTV servisa u RH, HRT-a, o inertnosti bh. državljana za vrijeme trajanja turističke sezone na Jadranu, zasigurno je vijest koja je izazvala zanimanje recipijenata, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj. Vijest je to koja je i brzinski prošla eterima, studijima i portalima diljem ovih dviju zemalja, ali i regije. Međutim, koliko se radi o objektivnoj i točnoj izjavi vjerojatno ne zna ni sama kolegica Čuljak Šelebaj. Šelebaj je zaključila kako gosti iz BiH dođu za vikend i ne potroše ništa, pa čak ne plate na plažu. Čini se da je i ovakva konstantacija, neprofesionalno i nadasve diskriminatorno pitanje iznenadilo i gosta dnevnika, gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, koji je dugogodišnjoj novinarki odgovorio kako ovi gosti nisu problem hrvatskog turizma, jer oni uredno, ako ništa, plaćaju parking. Hrvatsko novinarsko društvo u kodeksu ča

Dolazim kod frizera. Čita novine. Užasnuto ih odbacuje od sebe i empatično prokomentira vijest iz tiska o tragičnoj smrti djevojke koja se utopila nekoliko mjeseci prije svoga vjenčanja. Na televiziji se emitiraju glazbene vijesti. Pet-šest njih, ne sjećam se sigurno. Kose moje majstor, zapodjenu kako je danas zaprimio toliko informacija da ih ni sam ne može rasporediti. Kaže: ˝Neki dan sam pročitao da danas osoba za trajanja jednoga dana zaprimi informacija za što je suvremenicima Williama Shakespearea trebalo sedam godina. Bi mi drago što sam došao kod frizera. Kosom sam zadovoljan, ali još više novom informacijom. Ali, (n)ova informacija mi je na aktivnost pokrenula dilemu: Siluju li, odnosno silujemo li mi, medijski djelatnici, naše recipijente s bespotrebnim informacijama? Nama je to obveza, u opisu posla, a na njima je razlučiti, odabrati. Mogu, ako žele, živjeti i sa Shakespearoom (1564. - 1616.)

Ovih dana pročitao sam roman Britanski Ambasador autora Michaela Shea-e. U knjizi autor otkriva green-room političke pozornice, posebice u anglo-američkom odnosu. Martin Miler je srednoviječni britanac, priznati političar koji svojim vezama, ali najviše svojim kompetencijama postaje predstavnik Njezina Veličanstva u SAD-u. Roman, osim što donosi razne razgovore iz lobi prostorija, čitatelja podsjeća na prolazne stvari kojima karijeristi često daju najviše vremena i prostora. Naime, na vrhuncu političkoga uspjeha glavnome junaku sin biva ranjen, žena počini samoubojstvo. Međutim, on ne daje emotivnome da nadvlada racionalno. Ipak obnaša tu dužnost sve dok se u krojenju novih odnosa nije izbrisalo njegovo ime. Nastupa njegov ljudski pad kojega mu je osigurala kćer njegovog prijatelja iz mladosti, Norvežanka koja je iz više izvora dobila informaciju kako je Miler kriv za ubojstvo njezina oca, koji se bavio špijuniranjem. Uglavnom, Shea nas upozorava: Kako isplanirati život.

˝Čovjekova sreća trajni je razvoj želje od jednoga predmeta prema drugome, pri čemu je postizanje prethodnoga samo stanica na putu prema sljedećem.˝ Thomas Hobbes Ovaj britanski politički filozof, koji je razradio i pojam etičkoga egoizma, potpuno otvoreno govori o ostvarivanju ljudske sreće. Hobbes će kazati i kako sam život nije drugo do kretanje i nikada ne može biti bez želje. U želji da se stekne poslovna sreća, ali i u nužnosti kretanja, djelatnici u struci odnosa s javnošću prate recentna tehnička otkrića kako bi izvršili svoj odnos s ciljnim javnostima. Upravo kako reče Hobbes, kreću se i prilagođavaju novim reformacijama. Jedan od tih otkrića je društvena mreža Facebook. Dvije godine sam bio aktivan član ove društvene obitelji i nerijetko sam imao poziv za praćenje raznih manifestacija, uključivanje u svakojake grupe, kao što su pristizali i pozivi za prijeteljstva s pojedinim kandidatima na relevantne političke dužnosti. Neke sam prihvatio, druge, rijetko bi se dogodilo, ne.

˝Cilj bez postavljenog roka, samo je san˝ (Dave Durand, Upravljanje vremenom za katolike, Verbum, Split 2004.) Vodeći se ovom rečenicom rekoh si: Nema cilja ako ga ne definiraš. Koliko puta ne analiziramo svoje mogućnosti, a ako pomislimo kako smo moćni, pomisao ostane samo san, a nikada java. Koliki problemi vječno ostaju problemi jer smo preinertni u našim aktivnostima. Svoje obveze guramo pod tepih. A ako nemamo tepih, onda nađemo neku sofu. Pod stolicu ne, jer bit će vidljivo. Svjedok sam svoje neustrajnosti i permisivnosti. Kao i istih negativnosti mojih kolega ili članova obitelji. No, dosta lamentiranja, danas sam odlučio poslušati jednog od najvećih komunikatora, blagopokojnog papu Ivana Pavla II. Reče: Ne bojte se! Pokušat ću ga poslušati, jer sutra će me (nas) već ubaciti u mlin raznoraznih mašinerija koje ne mare za naša znanja, namjere ili pretenzije. Neki dan jedan kolega napisa: U mojoj firmi PR još znači Piši Ručno. Netko od komentatora te rečenice reče da je b

Danas je u Hrasnu (općina Neum) održano misno i procesijsko slavlje u čast Kraljici Mira. Svetište Kraljice Mira u ovome mjestu osnovano je 1977. godine na poticaj i uz nesebično zalaganje tadašnjeg hrašanjskog župnika don Stjepana Batinovića. 1987. godine u Hrasnu je bio hrvatski kardinal Franjo Kuharić. Nakon toga, brojnu hrvatski biskupi posjetili su ovo mjestašce u srcu Hercegovine. U svojim propovjedima biskupi su svome hrvatskome narodu otvarali oči. Prvo, nakon ratnih zbivanja, drugo nakon kapitalističkog hobotničkog grabljenja katolika u Hercegovini. Ima i treće. I četvrto. Itd. Danas je tome istome narodu, možda ipak ne istome jer se generacije izmjenjuju, mostarsko duvanjski biskup Ratko Perić otvarao oči. Svojoj javnosti govorio je o izraelskome kralju Šalomonu što je napisano u prvoj knjizi kraljeva. Na sebi svojstven i simpatičan način, Perić je prenosio Šalomonove zgode pri ustoljenju i pri kraju ustoljenja. Iz cijele priče o ovome kralju htio je naglasiti da se radilo o

Cilj magistarskog rada bi bio provjeriti koliko su trenutno praktični odnosi s javnošću instalirani u djelovanju Crkve u Hrvata. Nakon potrebnih istraživanja, bilo kontaktiranja pojedinih predstavnika ureda za informiranje pojedinih biskupija ili možda župa, definirao bih stupanj trenutnog provođenja odnosa s javnošću. Ovisno o rezultatu istraživanja, pokušao bih predvidjeti mogućnost prilagođavanja Crkve i crkvenog naučavanja suvremenim zahtjevima odnosa s javnošću kao struke i obrnuto. S obzirom na činjenicu kako Crkva općenito, pa tako i Crkva u Hrvata ne prelazi preko svojih konzervativnih stavova koji su bili isti na početku, tako i sada i vazda u vjeke vjekova. Mogu li odnosi s javnošću tako čvrstim uvjerenjima samo kazati Amen?! Cilj pravih odnosa s javnošću koji bi predstavljali Crkvu bi trebao biti približavanje crkvenih uvjerenja o pitanjima kao što su rad nedjeljom, medicinski potpomognuta oplodnja, mišljenja o Domovinskom ratu, suradnja s Haškim sudom i slične tem

Vjerske organizacije u SAD-u prođu najbolje što se tiče financijskih injekcija koje se izdvajaju neprofitnim organizacijama. Većina vjerskih organizacija zahtjeva razvijanje brojnih akcija koje mogu realizirati odnose s javnošću. Crkve imaju potrebu komuniciranja, kako sa svojim članovima, tako i s lokalnim i nacionalnim javnostima s obzirom na vjerska, socijalna i znanstvena pitanja. Već smo u prethodnome blogu govorili o otvaranju Hrvatske Crkve novinarima, a to je zapravo praksa koja svoje korjene vuče iz SAD-a, jer su se religijske organizacije počele širiti na svoje komunikacijske aktivnosti pogotovo one koje uključuju masovne medije. Većina vjerskih organizacija počinje osnivati vlastite urede za odnose s javnošću i imenuje glasnogovornike. Profesor Zoran Tomić smatra kako uredi za odnose s javnošću vjerskih organizacija imaju više ciljeva. Njihovi komunikacijski profesionalci nastoje vjernicima, ali i ostalim javnostima, približiti stajališta crkve kao i njezine odluke i po

Zoran Tomić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru u svojoj knjizi Odnosi s javnošću - teorija i praksa u dijelu Osnosi s javnošću u vjerskim i volonterskim organizacijama piše kako crkve žele ostaviti što pozitivniji imidž u javnosti. Međutim, mnoge vjerske organizacije imaju samo mali broj uposlenih u odjelima odnosa s javnošću pa im je dobro došla volonterska potpora. Većina vjerskih organizacija se financira od doprinosa svojih članova ili dobrotvornih priloga. Zbog svoje naglašene dobrovoljnosti odnosi s javnošću važan su dio takvih organizacija. Zoran Tomić, Odnosi s javnošću - teorija i praksa, Synopsis, Zagreb 2008.

Nakon burnih i za Crkvu teških godina komunizma, kršćanstvo nakon prvih višestranačkih izbora dobiva slobodu i rast popularnosti. Često se u javnosti pripadnost katoličkoj vjeri vezala uz kapitalizam, desnicu na političkoj sceni ili veliko hrvatstvo. S druge strane nereligioznost se stavljala u isti koš s komuniznom, jugoslavenstvom i političkom ljevicom. U Republici Hrvatskoj Katolička Crkva ima definiran pravni položaj kao autonomna na svom području te joj je dozvoljeno održavanje vjeronauka u osnovnim i srednjim državnim školama. Naravno onim učenicima koji ga izaberu. Katolička crkva u Hrvatskoj može i sama osnivati katoličke škole, a omogućena joj je i pastoralna skrb među katoličkim vjernicima u oružanim snagama. 9 travnja 1997. su, razmjenom ratifikacijskih instrumenata, na snagu stupili ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske: 1. o pravnim pitanjima 2. o suradnji na području odgoja i kulture 3. o dušobr

Tema moga specijalističkog magistarskog rada bit će Odnosi s javnošću Crkve u Hrvata. Radi li se o preteškom zadatku iskupljanja literature, treba sačekati i vidjeti kada se od ponedjeljka krene u ozbiljan posao. Koliko je Crkva otvorena za svoje javnosti? Je li uopće otvorena ili je otvorenija od bilo koje organizacije u našemu narodu?