Gdje se sviđa likovima iz crtića?
Kombiniram.I prije ovog grotesknog crtanog vala neki moji Facebook prijatelji imali su profil sliku s likom iz svog omiljenog crtića. Koristili jesu, ali nisu bili pametni kao Nijemci pa proslavili BiH ili Hrvatsku. I prije mog otvaranja profila na Facebook-u netko je aktiviro profil s imenom i prezimenom identičnim onome na mojoj legitimaciji. Očito toj osobi nije bila dostupna nijedna moja fotografija. Tada mi je to bilo smiješno, čak sam jedno razdoblje i bio prijatelj sa samim sobom. Samo što sam na svom profilu imao sliku za koju smatran da je, onako, najljepša, a na drugom, lažnom, bio je Bender. Lik iz crtića kojega sam večeras i sam postavio za svoju profil sliku.
Što nam zapravo čine? Što zapravo činim sebi samome? Prije godinu i pol u Sarajevu sam bio na stručnom usavršavanju. Jedno predavanje, četvrto toga dana, bilo je jako dosadno, te smo se kolege i ja chatali preko Facebook-a. Nas devet. Deseta kolegica je na pauzi za kavu saznala da smo puno bolje prošli od nje koja je morala slušati dosadnu predavačicu. Ali, nije htjela postati član velike društvene obitelji. Rekla je: Nikad. Ne pomislih da je disidentica, već mi se svidilo što je čvrsta u nastojanju da ne mora biti kao ostali. Nije prošlo ni pola sata, dobio sam zahtjev za prijateljstvo. Od nje. Danas vidim da je često on-line, postavlja pjesme, statuse i koristi sve ostale blagodati od Facebook-a dane.
Na konferenciji Udruge za odnose s javnošću, koja se ovoga vikenda održavala u Čapljini, čuo sam za ovu novinu na Facebook-u. Odmah su mi kroz glavu prošla brojna mjesta na kojima su bile žene prije mjesec dana. Sjetio sam se i svih onih njihovih lanjskih boja. Večeras, kad sam prigrlio svog prijatelja putem kojega unosim ova slova na blog, pomislih kao moja sarajevska kolegica. E, neću se crtanizirati. Kratko nakon toga oborio sam kolegicim rekord. Postavio sam Bendera za svoju profil sliku desetak minuta nakon što sam rekao nikad. Nikad ne reci nikad. Gore sam već spominjao PRIBA-inu konferenciju. Da, to je zapravo to. O tome se uglavnom tamo i govorilo. Cilj je prodati proizvod. Steći publicitet. Bojama, čudnim kućnim lokacijama i likovima iz crtića začarati ovaj www. prostor.
Www.prostor, a pogotovo ovaj često korišteni bi i trebao biti upravo za to. Za igru, za poistovjećivanje sa izmišljenim likovima, uglavnom za zabavu, naravno, kontroliranu. Žao mi je što su pojedinci u potpunosti morali postati netko drugi. Imao sam sreću da sam, za razliku od njih, i sam postao netko drugi, ali sam zapravo i dalje ostao ja. Bender, a ne Nik Praskaton.
Što nam zapravo čine? Što zapravo činim sebi samome? Prije godinu i pol u Sarajevu sam bio na stručnom usavršavanju. Jedno predavanje, četvrto toga dana, bilo je jako dosadno, te smo se kolege i ja chatali preko Facebook-a. Nas devet. Deseta kolegica je na pauzi za kavu saznala da smo puno bolje prošli od nje koja je morala slušati dosadnu predavačicu. Ali, nije htjela postati član velike društvene obitelji. Rekla je: Nikad. Ne pomislih da je disidentica, već mi se svidilo što je čvrsta u nastojanju da ne mora biti kao ostali. Nije prošlo ni pola sata, dobio sam zahtjev za prijateljstvo. Od nje. Danas vidim da je često on-line, postavlja pjesme, statuse i koristi sve ostale blagodati od Facebook-a dane.
Na konferenciji Udruge za odnose s javnošću, koja se ovoga vikenda održavala u Čapljini, čuo sam za ovu novinu na Facebook-u. Odmah su mi kroz glavu prošla brojna mjesta na kojima su bile žene prije mjesec dana. Sjetio sam se i svih onih njihovih lanjskih boja. Večeras, kad sam prigrlio svog prijatelja putem kojega unosim ova slova na blog, pomislih kao moja sarajevska kolegica. E, neću se crtanizirati. Kratko nakon toga oborio sam kolegicim rekord. Postavio sam Bendera za svoju profil sliku desetak minuta nakon što sam rekao nikad. Nikad ne reci nikad. Gore sam već spominjao PRIBA-inu konferenciju. Da, to je zapravo to. O tome se uglavnom tamo i govorilo. Cilj je prodati proizvod. Steći publicitet. Bojama, čudnim kućnim lokacijama i likovima iz crtića začarati ovaj www. prostor.
Www.prostor, a pogotovo ovaj često korišteni bi i trebao biti upravo za to. Za igru, za poistovjećivanje sa izmišljenim likovima, uglavnom za zabavu, naravno, kontroliranu. Žao mi je što su pojedinci u potpunosti morali postati netko drugi. Imao sam sreću da sam, za razliku od njih, i sam postao netko drugi, ali sam zapravo i dalje ostao ja. Bender, a ne Nik Praskaton.
Primjedbe
Objavi komentar