Povjerenje i zahvalnost
Povjeriti nekome najintimniju tajnu nije lako. Danas, kada smo svi toliko zatvoreni i solirajući odbrojavamo dane, teško je naći osobu koja, nakon što čuje priču, umjesto labela koristi super ljepilo. Svijećom treba tragati za osobom koja će, nakon što ju čuje, tajnu i dalje ostaviti u prvotnom obliku. Doduše, zbog friške akcije podijeljena na dva dijela. A kad shvatiš da je nakon podijele postala objekt nekih drugih matematičkih akcija, osjetiš duboku razočaranost i frustrirano izgubiš povjerenje u sve, kako bliže, tako i dalje osobe. Smatraš, nema smisla.
Tada se, neočekivano, pojavi izvjesna osoba koja ti ponovno dadne do znanja da je pad bio uzaludan. Dadne ti elana za nove korake, ohrabri te i otvori vrata nekih novih svjetova. Uporno ti želi reči: Može i drukčije! Ali, tebi je, vođen lošim iskustvima, smicalicama, natjecanjima, krivim pogledima i bespotrebnim netrepeljivostima, teško osloboditi duh od svih tih anomalija i krenuti dalje. U nove pobjede. Nije dobra izlika optuživati suputnike za vlastite neuspjehe. Neki pametni ljudi, a isti vođeni iskustvom, još davno su rekli: Ako želiš biti jak pobjedi samog sebe!
Najotpornija tvrđava smo zapravo - mi. Ali ju ne vidimo jer ona nije pred nama ni oko nas. U nama je. Salivena od armiranog betona, dobro zalijevana nekoliko noćiju nakon salijevanja.
Sad ju sruši. Nije lako!
Lako je, s druge strane srušiti mnoge jedinstvene prilike koje dobijemo, prilike koje nismo ni tražili, niti im se nadali. Prilike koje su puka suprotnost od (ne)prilika u kojima se trenutno nalazimo. Lako je zgaziti tuđa očekivanja i vlastitim se postupcima demaskirati.
Nije lako prigrliti nepoznatu priliku, otvoriti se promjeni i strepiti pred nepoznatim vratima.
Nije lako realizirati planove koje je netko, nakon što ih je skovao, odmah pomislio na tebe.
E, sada na scenu stupa zahvalnost. Nije lako, ali je lako jer znaš da se time zahvaljuješ na ukazanom povjerenju. Nije lako, ali je lako jer znaš da si s razlogom bio onaj na koga se prvo pomislilo. Nije lako, ali je lako. Zahvaljujem na povjerenju, prihvaćam!
Najotpornija tvrđava smo zapravo - mi. Ali ju ne vidimo jer ona nije pred nama ni oko nas. U nama je. Salivena od armiranog betona, dobro zalijevana nekoliko noćiju nakon salijevanja.
Sad ju sruši. Nije lako!
Lako je, s druge strane srušiti mnoge jedinstvene prilike koje dobijemo, prilike koje nismo ni tražili, niti im se nadali. Prilike koje su puka suprotnost od (ne)prilika u kojima se trenutno nalazimo. Lako je zgaziti tuđa očekivanja i vlastitim se postupcima demaskirati.
Nije lako prigrliti nepoznatu priliku, otvoriti se promjeni i strepiti pred nepoznatim vratima.
Nije lako realizirati planove koje je netko, nakon što ih je skovao, odmah pomislio na tebe.
E, sada na scenu stupa zahvalnost. Nije lako, ali je lako jer znaš da se time zahvaljuješ na ukazanom povjerenju. Nije lako, ali je lako jer znaš da si s razlogom bio onaj na koga se prvo pomislilo. Nije lako, ali je lako. Zahvaljujem na povjerenju, prihvaćam!
Primjedbe
Objavi komentar