Psssssssst - IZBORNA ŠUTNJA

Jedva čekam subotu jutro. U trenucima kada bi mi trebala početi vikendska smjena počet će još nešto. Izborna šutnja. Dakle, ovaj radni vikend u pripremi vijesti neću imati zadatak predstaviti nijednu političku aktivnost. Ne, neću trebati izvijestiti o razmišljanjima zanesenih studenata koji favoriziraju određenu stranku, jer u praznim novčanicima dobro im dođe članska iskaznica. Neće mi biti radni zadatak informirati o aktivnostima žena koje doniraju sredstva razriješenim svećenicima. Neću morati pratiti susrete s predstavnicima onih koji u sindikalnim brodovima, vječno opasani medijskim kolutovima, desetljećima plove u političkim morima. Dakle, moj medij, kao i svi ostali, pridružit će se šutnji. Sva sreća, moći ćemo gledati ˝kolosalne˝ nastupe nogometaša u Premijer ligi BiH, a i tamo se mora paziti da se ne pošalju kakve prikrivene političke poruke. Nadati se kako boja travnjaka ili možda boja neba, neće nikoga natjerati da se predomisli u izbornoj odluci.

Nedavno se Središnje izborno povjerenstvo obratilo javnosti s ohrabrujućim informacijama kako izborna kampanja i nije tako prljava kao što se pretpostavljalo da će biti. Ali, nekoliko dana kasnije: strip Dragi Hrvati, dobio je nastavak. Ne prati se toliko ni Šeherzada kao Dragi hrvati. Uvečer se lijepi, ujutro okrečeno! Borba je u pitanju. Ne ona borba o kojoj su, putem članice Javnog servisa ove države (apsurd), diskutirali Komšić i Izetbegović, već borba printanjima priopćenja koji su na razini odlikaša iz šestog razreda, ili borba izdavanja lažnih dokumenata. Nažalost, borba portala i medijskih ˝djelatnika˝. Gdje odlazi kritično i neovisno novinarstvo?

Primjetiti mi je kako su portali postali u službi političkih upravitelja, te je minoran broj onih koji na svojim početnim stranicama imaju link na barem četiri političke stranke ili stranačka natjecatelja. Postoje većinom oni na kojima se poručuje kako se određenim političarima treba vjerovati, a s druge strane nas upozoravaju i podsjećaju kako je ovo i naša zemlja. O podizanju šake iznad glave ili pak o TV-reklamiranju studentica koje su se već dovoljno uvukle u političke sfere da i ne govorim. Nije problem način kojim se naši potencijalni grijači fotelja ili možda grijači mozgova predstavljaju, problem je u vlasnicima portala i protagonistima zakulisnih političkih tema nazvanih ˝ekskluzive˝.

Razgovarajaći s meni nadređenom osobom u redakciji našeg medija, jednoglasno smo zaključili : Gospodo! Javna riječ je javna, ne zato što je izrečena u komentaru nekog teksta, ne zato što je izbrbljana na šanku nekog svratišta, već je javna iz razloga što je u javnom ringu, a gledatelji sve to gledaju, rijetki aplaudiraju, a većina zviždi. Bojimo se da većina ovih biltenčića za godinu dana neće imati zadnje tekstove objavljene na datum 8. 10. 2010. To će im biti dokaz da su knock-out-irani.

Toliko kontaminacije u, kako ga pojedini zovu, virtualnom svijetu, nisam mogao pretpostaviti. Ipak me je previše ponijela jedna od prvih analiza Središnjeg izbornog povjerenstva. Onog istog Povjerenstva koje će pratiti kako se mediji odnose prema svojim javnostima. Novinari će ga poslušati i krajem ovoga tjedna zasigurno šutjeti o (ne)aktivnostima političara. Šutnji se uistinu raduju radom izmasakrirani djelitelji informacija, a vjerojatno se u istoj ako ne i većoj mjeri, šutnji raduju i prihvatitelji istih.

Radujmo se zajedno!