Siromašni ili "bijesni"?

Svjetski je dan borbe protiv siromaštva. Svake godine u svijetu umre 11 milijuna djece od bolesti izazvane izgladnjivanjem. BiH je jedna od dvadeset najsiromašnijih zemalja u svijetu. Oko 700 000 ljudi živi na granici siromaštva, a svaki šesti čovjek je gladan.

Kada čujem ove podatke zapitam se živim li u ovoj zemlji.  Moja sestra redovito ostavi pola sadržaja hrane u svome tanjuru. Zet kosti, ali i dosta mesa pri kostima, nosi psu. Mama jučerašnji kruh odvaja sa strane i daje ga kokošima. Ja otkidam od kobasice i dajem mački. Ovdje nema siromaštva. U svim kućama je skoro isto.

Nedavno razgovaram s prijateljem koji kaže da  ode raditi par godina u inozemstvo kako bi se vratio i kupio si stan. Neformalni zaključak je da smo mi ovdje siromašni, te da si ne možemo priuštiti sve što poželimo. To je istina, ali to nije siromaštvo. To je nemogućnost postizanja instant bogatstva. Previše se ugledamo na Zapad.  Kada su to naši ljudi bili bogati? Živjeli su prosječno, ali gladni i siromašni zasigurno nisu bili od 70.-ih godina prošloga stoljeća naovamo.

Svi mi imamo komad zemlje. Sinoć na jednom piru razgovaram s poznanicima na ovu temu. Zaključak je da na prostorima naše Hercegovine ljudi ne bi smjeli biti gladni ni siromašni. To što moji roditelji sade povrće i voće, a mene to ne zanima, moj je problem. Tako je posloženo da se uzajamno potpomažemo i zajedno živimo pa je njihovo povrće i naše. A obrnuto je u dijeljenju dobara druge vrste. Ali, da nije tako i sam bih sadio.

Siromašan je, kažu tako, onaj čovjek što preko dana po gradu grije klupe psima za noćni počinak. Pritom popuši petnaestak maraka cigareta dok mu "siromašna" djeca zbog toga tuguju i nose izdrpane tenisice. Zamijeni filter motikom, prijatelju, pa ne će biti siromaštva.

Pogledam pločice u našoj kupaonici koje su stare 40-ak godina. Pogledam prozore koji su desetak godina mlađi od pločica pa se zapitam: "Jesmo li siromašni?" I kada mi se već nametne potvrdan odgovor, pogledam "kruh od jučer" koji će postati hrana kokošima pa kažem: "Nismo!" Čak što više, što bi se reklo u mome kraju, prilično smo pobješnjeli.