A više i taj pos'o...

Dolazim nedavno u jednu željezariju s namjerom kupnje cirkulara. Prodavač mi se obrati grubim glasom: "Izvolite!" Rekoh mu što tražim. Još grubljim glasom upita: "Zašto vam treba?" "Pa za rezanje drveta" odgovorih mu. On najgrublje odbrusi: "Imate raznih vrsta drveta, imate tanje, deblje..." Prekinuh ga: "Ima i doviđenja!"

Izašao sam iz trgovine, ali s obzirom da sam na blagajni vidio vlasnicu, odlučio sam se vratiti. Rekoh joj kako sam svjestan da ovakvih neljubaznih radnika i poteza ima na svakom koraku. Djelatnik se pođe ubacivati u razgovor s pravdanjem, odnosno rečenicom: "Gospodine, ja vas nisam vrijeđao..." Rekoh mu da trenutno  razgovaram s drugom osobom te da je on završio sa mnom. Kupio sam što sam trebao, a vlasnica se ispriča za postupak svoga podređenoga.

Sutradan promatram djelatnicu iza jednoga šaltera. Na majici joj je smješko koji je svojevrsni logo njezine firme. A na njezinome licu plačko kakav se ne može naći ni među najtužnijim emotikonima. Dođe ti da se automatski "prešaltaš" na drugi šalter, ali nažalost nemaš vele izbora. Em što je gužva, em što su joj i kolegi potonule sve lađe. A tek ona teta što ju ne vidim niti čujem iza onoga šaltera. Vidiš joj samo miganje usana. A ako je glasnije zamoliš da ti ponovi potanje imaš osjećaj da će doći k tebi i katapultirati te na neko nepoznato područje.

Svatko od nas može imati loš dan. Jedan. Dva. Pet. Ne smije imati loših svih dvadeset radnih dana u mjesecu. Bitno je ostaviti kuću kući, a na poslu načeti jednog novog sebe i to onakvoga kakvoga te trebaju stranke, odnosno oni koji su prisiljeni gledati te. Zašto da pokvariš nekome dan? Zar radiš za čavle? Ne. Radiš za plaću. Ako ti nešto ne štima, razgovaraj s kolegom, s nadređenim ili nekim trećim. Pronađi rješenje, dogovor. Dobro je govorila jedna šefica: "Dogovori se ti prvo sam sa sobom, pa dođi meni".

Svi smo mi slobodni igrači. Imamo pravo krojiti svoj privatni, ali i poslovni život. Radimo poslove koje volimo i koje manje volimo. Ako se osjećamo zarobljeni u svome poslu, promijenimo ga.  Ako ne možemo naći bolji onda se potrudimo zavoljeti ovaj što ga imamo. Tada imate priliku postati ljubazni radnici. Ako vam je ne ispred, bilo pridjeva bilo imenice s kraja prethodne rečenice, jadni oni koje život postavi pred vas. Još su jadniji oni koji smiju, a ne znaju vam stati u kraj. E, onda oni trebaju mijenjati posao. Uzalud im što su ljubazni radnici ako su nesposobni.