Muhe jesenje

Muhe, ti mali leteći beskorisni napasnici, najgore su na jesen. Ljeti se tu i tamo uvuku u kuću, ali često su im na vratima prepreke, bilo da je riječ o običnoj prozirnoj ili onoj šareno-plastičnoj zavjesi koju je je većina nas koristila u kasnim osamdesetim u ranim devedesetim godina prošlog stoljeća. Tada smo mislili da se muhe plaše tih boja. I zaista, bilo ih je manje. Osim zavjesa koristile su se muharice i one ljepljive trake.

Lako je za ljeto, ali kao što rekoh na početku, muhe su veći problem na jesen. Pomisliš da su iščeznule, naložiš vatru u kući, a one se prve dođu ogrijati. I koliko god i kako god ih se riješio, jedna uvijek leti, ali ne leti po plafonu, već ti se zabija izravno u facu. Nos, oči, usne, nije joj bitno, važno joj je samo da te uznemiruje. A ti sjeo pogledati televiziju ili se odmoriti od užurbanoga tempa svakodnevice. Mogao bi je se i riješiti, ali ti se ne da ustati. I onda trpiš. A one lete li, lete...

Neki ljudi me tako često podsjete na muhe jesenje. Ne dolaze samo u jesen, nego i u drugom godišnjim dobima. Najčešće dođu kada nema zavjese na vratima i kada nam je toplo. Onda kada želimo poslati mozak na pašu. Nekada dođu i kada mozgu nije mjesto na paši, već na poslu. Tada ti je upravo taj mozak pripremljen samo na ono najosnovnije, na zaprimanje službenih informacija i davanje istih. Ali, ne te "muhe" tako užurbano lete, dodiruju ti nos, usne, bradu. A ušima je najneugodnije ono zujanje, zujanje, zujanje. Dok te na stolu ili računalu čeka hrpa posla, "muhe jesenje" tu hrpu ne vide. Nije ih briga što tebe čeka posao, one moraju svoje odzujati.

Muhe jesenje lete oko nas i u opuštenim, odnosno privatnim situacijama. Nemali broj puta mi se dogodilo da u prisilnom, odnosno prigodnom društvu npr. na svadbenome piru pored mene sjednu jedna ili više muha jesenjih. Iz moga društva, takve su odletjele, točnije rastjerao sam ih. I onda ti ove neizbježne počnu letiti ispred očiju tako da ne možeš upratiti ni prvi ples ni rezanje torte. Toliko su aktivne i oko nosa da ne osjetiš okus hrane. A zuje tako glasno da uopće ne skužiš koja je pjesma bila za prvi ples. 

Mnogo je još prigoda u kojima nas salijeću "muhe jesenje". Treba truda, vremena i Božje pomoći da ih se riješiš iz svoga života. Lako ih se riješiti u situacijama koje sami biramo, ali čovjek treba biti spreman, a povrh svega umješan, kako bi ih se riješio u izvanrednim okolnostima. Tada nemaš priliku poslužiti se zavjesom ili muharicom. Preostaje ti samo praktična upotreba one "Na jedno ušlo, na drugo izišlo". Čim prije, tim bolje.