Bezfejzbučni rođendan

Jučer je bio moj rođendan. Nije bilo obavijesti na Facebooku. Ostadoh bez hrpe čestitki. Čestitali su odabrani. Neki su se sjetili zbog dvije desetke koje obilježavaju dan rođenja, a bliži su svakako znali.

Unatrag nekoliko godina par stotina ljudi bi mi uputilo čestitku. Obavijest je bila otključana ili bih sam postavio fotografiju. Tada bi uslijedile čestitke. Ove godine samo nekoliko ljudi preko društvenih mreža, nekoliko sms-om. 

Htio sam se uvjeriti u nezanimljivost pojedinca kada isti nije dio reklame ili obavijesti. A svi mi koji smo na društvenim mrežama samo smo proizvodi koji se prodaju koliko to dopustimo. Kada se skrijemo iz prvoga rada na polici, nitko nas ne traži otraga. I u to se jučer uvjerih.

I sam tako "kupujem". Čestitke za rođendane svele su nam se na postavljanje na zid par riječi za sreću nakon što nas obavijesti čika Facebook. Previše se oslanjamo na društvene mreže i na reminder aplikacije. Ne razmišljamo, samo slijedimo, a da se ne pitamo zašto i koga.

Prije par godina prijatelj je učinio isto. Sklonio obavijest o rođendanu.  Njegova rođendana sjetio sam se tek sutradan. Da se nisam oslonio na tuđe podsjećanje čestitao bih mu isti dan. Znam, svi smo mi opterećeni hrpom zadataka. Nemamo vremena razmišljati, sjećati se pa čak ni misliti o drugima. Sve je postalo nekako površno. Radi reda.

Jučer sam bio sretan. Par odabranih je bilo uz mene. Nekoliko dragih ljudi se javilo. Jedna osoba  je donijela dar. Slavljeniku dosta.