Puca li vas južina?

Kažu da bi za počinjeni zločin bilo koje vrste u Dubrovačkoj Republici olakšavajuća okolnost bila južina. Moj prvi ozbiljni poslodavac u medijima jednoga kišnog dana praćenog vjetrom reče: "Ante, ne brini ako danas budeš i griješio u eteru, takvo je vrijeme. I ja sam se jutros isprovaljivao!" Pomislih: "Bože, kad bi nam slao još ovakvih dana..."

Radeći u struci često bih primjetio pojačan intenzitet grešaka u vođenju emisija kada bi bilo južno. Tada bih se uvijek sjetio svoga poslodavca, ali mi on nije mogao niti smio biti trajna utjeha. Trebao bih se dodatno skoncentrirati, ali to bi nekada bilo kontra-efektno. Dok bih mislio o nužnosti izbjegavanja grešaka one bi se nizale jedna za drugom poput listova zelenog duhana na špagu po hercegovačkim selima prije rata. Najparadoksalnije bi bilo kada bi ih najviše bilo prilikom čitanja negativne biometeorološke prognoze.

Sada u radu s osjetljivijom populacijom shvaćam kakve zapravo oči i zube ima ta južina. Svaka dijagnoza ima svoje pokazatelje i najave dolaska u posjet kiše, vjetra, a nekada su dovoljni i sami oblaci. Polako prvo lovi očima, a potom gricka tamo gdje inače ne zahvaća. Najjednostavnije je upustiti se u igru, ali, naravno, stati na stranu naših korisnika. Plačeš kada požele plakati, ili se smiješ do besvijesti i ne baš tako smiješnim stvarima. Kažemo: "Sve je to od južine!"

Ne utječe južina samo na naše korisnike, već i na nas same. Danas mi na poslu sa svojim sugestijama dođe kolegica. Em što ju se prijedlozi te vrste uopće ne bi trebale ticati, em što i nisu baš konstruktivni. "Južina!" pomislih i time ju opravdah. S druge strane na pojedince južina ima drugačiji učinak pa možeš s vremena na vrijeme vidjeti i njihove pozitivnije strane, kako privatne tako i poslovne ploče. 

Južina nije najbolja životna suputnica, prijateljica niti radna kolegica. Ako se probudiš u njezinu društvu potiče te da ignoriraš alarm, da ne podižeš deku sa sebe niti da se pođeš spremati na posao. A ako te doprati do posla tamo ti podapinje nogu. Mrsi ti poslove, miješa ti slova na računalu i zatvara usta kada poželiš razgovarati s korisnicima i kolegama. Nije dobra ni prijateljica jer kada si na kavi ili večeri s prijateljima, ona ti kopka po mozgu podsjećajući te da se moraš skoncentrirati na nju, a ne na drage ljude. 

Mora li biti tako? Mora ako joj dopustimo. Ali ako sagledamo ljepše strane južine, možemo s njom sklopiti istinsko drugarstvo. Zar svi nemamo mane? Imamo. Ima i južina, ali mi nju, u želji da opravdamo vlastitu inertnost, optužujemo za naša (ne)stanja. Halo, pa ne živimo u Dubrovačkoj republici!