Kad se male ruke slože

Jao i kuku timu koji je to samo na papiru. Blago timu koji to uistinu jest. Imam sreću što nas pronalazim u potonjem. Već sedam godina nastojimo biti tu jedni za druge, kako poslovno, tako i privatno. I uspijevamo.

Jedna osoba ne može biti tim. Može ga predstavljati, ponositi se njime ili ga popravljati na problematičnim područjima. Ali mora biti otvorena za kritike u istoj mjeri kao i za pohvale. Mora biti svjesna svoje ovisnosti o ostalim članovima.

Svatko od nas u novu sredinu donosi svoj kućni odgoj, potom svoj karakter, a onda i svoje ranije radne navike i odnose. Tako je i u našem timu. Nastojimo nesuglasice riješiti u četiri oka, a ako je neuspješno onda se rješenje traži u šest ili deset očiju. Jednom ih je bilo i više. Bitno je završiti proces i pronaći adekvatan odgovor.

Nije moguće njegovati iste odnose u timu od tri, petnaest ili stotinu osoba. Moguće je, pak naći zlatnu sredinu. To i činimo. Nekada je teško, ali je moguće. Nema klanova u realizaciji radnih obveza, a nastojimo truditi se da ih bude što manje i na privatnom području.

Ona iznenenadna lampica iznad glave pojedine suradnice bila je ključna za pozitivno riješenje određenih problema ili nejasnoće. Danas je bila takva situacija, nedavno druga. To su samo one što ih se sjećam. Radujem se novima. I onda, kada kažemo: "Riješili smo" ne krademo tuđe perje, već ga proslijeđujemo. Za zajednički interes i imidž organizacije u javnosti.

Tim su ljudi i radnici. Ako nisi jedno od ovo dvoje ne možeš biti dio tima. Jednostavno se ne uklapaš. Samostalni si igrač koji je dostatan sam sebi, ali dosadan i najbližima, a često i sebi samome. Ispadneš iz igre, ili pošteno po zakonu, ili u ne baš lijepim završetkom, ali opet po zakonu. Kako god, rekli bi neki "zatvoriš vrata dijelom tijela na kojem sjediš". Tu završava tvoj timski nastup. Dio tima možeš biti i ako napustiš sredinu, ali tvoj pozitivni duh i dalje oblijeće tvoje kolege.

Danas sam se po stoti put uvjerio nakon usporedbe s drugim ustanovama da radim u timu. Onom istinskom. Ulizujem li se članovima tima ovim tekstom? Ne, samo im zahvaljujem na požrtvovnosti i ljubavi s kojom obavljaju svoj posao. Samo zajedno naš brod možemo sačuvati od valova, pa i onih najopasnijih - iznenadnih, koji dođu kada je more najmirnije.