Ma, odgojit ću ja svoje dijete!

Prije sedamnaest godina, promatrajući nestašluke moje jednogodišnje nećakinje, tada dečko, a danas muž moje sestre reče: "Naša djeca ne će biti takva!" Postala su. A onda sam i sam često pomišljao isto. Sve do unatrag par mjeseci. 

Često se i na poslu, nakon što saslušamo jadikovke članova obitelji koje žele naći smještaj za svoje starije ili bolesne članove obitelji zapitam: "Zar je baš tako dramatično?" U zadnje vrijeme pokušavam sebe postaviti u njihovu situaciju i dobijem potvrdan odgovor. Svi odreda lako donosimo zaključke i osude nečijih postupaka bez da se upitamo kako bismo mi reagirali.

I u radu s osobama, odnosno djecom s invaliditetom, sebi postavljam isto pitanje. Bez želje da nekoga od dragih roditelja još draže djece uvrijedim, često se zapitam kako bih odgovorio na taj životni izazov. Ponekad kolegama i meni nisu bili jasni određeni postupci tih roditelja. Sve dok ne razmislim i postavim isto pitanje. Tu smo da im olakšamo svojim radom i zalaganjem, a ne da im otežavamo. Naravno, kada iskoče iz okvira uljudne komunikacije, treba ih upozoriti da stanu na loptu.

Radio sam u poduzeću koje se našlo u teškim financijskim (ne)prilikama. Dani, tjedni, mjeseci pa i godine bez plaće. Postavljao sam si često dva pitanja: "Kakav bi mi život bio s redovitim primanjima?" i "Što bih ja učinio na mjestu ljudi koji vode firmu?" Odgovor na potonje nisam nikada uspio dokučiti, a odgovor na prvo pitanje trenutno živim. Zato cijenim što imam i živim u skladu s ranijim pretpostavkama. 

Vraćam se na prvi pasus. Nedavno po povratku s posla uputih "kritiku" bejbisiterici naše kćeri da ju previše hrani. Mama mudro pripita: "A što bi ti učinio da ti traži još hrane?" Ne odgovorih riječima, ali šutnja reče puno više.  

Uvijek su mi bili nejasni rodatelji, bake i djedovi koji u širem društvu pričaju o i samo o svojoj dječici. Trenutno sam nejasan sebi samome. Sve to doživljavam svakodnevno. I dok još pomalo u meni tinja nada da ću nešto ostvariti iz ranijih pretpostavki moga potencijalnog odgajanja jednogodišnje dijete me uzme za ruku i vodi kamo poželi otići. Pa taman i u kutiju od igračaka.

Svi mi možemo reći je li juha vrela tek nakon što ju dotaknemo jezikom.