Cirkulacija Božje ljubavi

Tko se još ne sjeća onih cirkularnih poruka uoči Božića dok smo još imali starije vrste mobitela. Prvo bi ti netko poslao poruku vjerskog ili nekog drugog sadržaja, a potom zatražio da ju proslijediš svojim prijateljima. I to desetorici.

Nakon toga bi se odjednom pojavili Djeda Mrazevi, leteći sobovi i raspjevani anđeli. U ova dva prva ne vjerujem, u anđele vesele i raspjevane da, ali ne i u nužnost slanja poruke.

Kao prvo, tada je poruka bila desetinu marke. Kao drugo, danas kada nas ne košta tako puno, nije vrijedna našeg vremena. Zar svatko od nas nema korisniji sadržaj nekome proslijediti ili za postaviti na zid svoga profila konkretne društvene mreže?

Sve me to podsjeća na val tužnih obožavatelja friško umrlog pjevača. Odjednom su ga svi slušali. Ovo je ipak tema za neki drugi post. Kao i prije desetak godina i danas dobivamo ponude koje ne smijemo odbiti. Ako ne pošalješ anđele ili sobove, ovi tvoji čuvari bi ti mogli otkazati suradnju, a sobovi bi ti mogli srušiti kuću. E da je tako, onda bih već duži niz godina živio pod otvorenim nebom.

Tko su nalogodavci ovih cirkularnih poruka? Ne znam, bojim se da ne znaju ni prosljeđivači. Koja je njihova misija i što im je cilj? Učinuti nekoga zaštićenijim? Predložiti nekomu da na zid postavi nešto čemu je mjesto u ljudskome srcu? Možda, a može biti i da time žele učiniti ispunjenije trenutke na društvenim mrežama manje kreativnim virtualnim prijateljima.

Iskreno, ponekad bih se zapitao hoće li mi ipak pasti sob na krov. A onda bih izmolio Vjerovanje. U njemu nema soba. Iz njega se može iščitati da je Bog dobar, stvaran, vjeran, snaga, štit, ljubav te da je živ. Nigdje, pak, ne piše da to treba biti na zidovima naših profila.

Najprikladnije mjesto za ove statuse nalazi se unutar zidova koji štite naša srca.