Studenti s Pantovčaka

Anđelko, Mile i ja bilo smo cimeri dvije i pol godine u mostarskom naselju Rudnik kojega su moji dosjetljivi cimeri preimenovali u Pantovčak. Preko puta nas živjele su djevojke Ivana, Neda, Tamara i Nataša. Nismo znali podsjeća li nas taj naš odnos više na seriju Bitange i princeze ili Zauvijek susjedi. Nismo bili sigurni za koju bismo se odlučili, ali da je bila humoristična, u to smo sigurni.

Priča o stanarima susjednih kuća više me podsjeća na triler. Kako samo studenti znaju i umiju zamislili smo si koje sve životne uloge igraju. Tako smo pretpostavili da je jedan od njih podzemlje grada, te da njegova supruga i nema baš vele veze s njim. Gara, mlada djevojka preko puta nas, prema našoj pretpostavci je bila studentica kojoj fakultet i nije jača strana. Stanodavca smo često poželjeli u društvu, ali ga nikada nismo pozvali.

Cimeri i ja međusobno smo se darivali domaćim životinjama. Sve je počelo s dolaskom hrčka Nebojše. Dobio sam ga za 21. rođendan. Bio je u kavezu, a jednom prilikom nam je pobjegao jer su vrata kaveza ostala otvorena. Srećom, vrata stana su bila zatvorena pa smo ga našli u ormaru. Posebno mu se "obradovala" moja majka kada sam ga donio kući, ali sam joj obećao da će ići ponovno sa mnom u Mostar. Tako je i bilo. Cimeri su se potrudili da Nebojša dobije partnericu. Stigla je Mica. Kada su dobili svojih dvadesetak mladunčadi bio sam primoran naći im nove gazde.

Možda negdje u svojoj fototeci imam i Nebojšinu fotografiju, ali nisam dovoljno vrijedan da ju tražim. Ali zato mi je dostupna i svaki dan vidljiva Žaklina. Tako su moji cimeri nazvali damu sa slike koju su naslikali tijekom zajedničkoga života, a darivali mi u povodu obrane diplomskoga rada. Ona krasi zid moje momačke sobe i svakodnevno me pozdravi za razliku od mojih cimera koji to ne uspiju kao ni ja njih. Radne i obiteljske obveze svakoga od nas odvukle su na svoju stranu. Lako je djevojci sa slike, njoj se nikamo ne žuri.

Žaklina je okrenula leđa Suncu na zalasku, ne želi gledati njegov odlazak, nego se raduje novom izlasku. Podsjeća me na mene jer, koliko god bio sjetan zbog završetka divnih prijateljsko-cimerskih trenutaka, toliko sam sretan i zbog novih koji će doći. Bez Nebojše, nadam se.