Kako ti može bit' svejedno?

Moj prijatelj je tijekom studentskih dana pozvao na spoj djevojku na koju je "bacio oko". Popili su kavu, malo popričali, a onda je on, kao pravi Hercegovac, upitao damu bi li moglo biti išta između njih, odnosno postoji li šansa za "hodanje". Njezin odgovor bio je poput hladnoga tuša: "Svejedno mi je". Bolje je reći poput mlakoga tuša s tendencijom približavanja hladnome. Rastreseno ju upita: "Kako ti može bit' svejedno?"

Ova (ne)zgoda često se prepričava u našem društvu, ali je ona i pojava koja je tek naoko trivijalna. Koliko se puta uhvatimo u našoj svakodnevici da nam je svejedno. Hodamo tek po pepelu koji je ostao nakon plamena koji nas je nekoć grijao. Sada nam samo prašina ide u oči i to u tolikoj mjeri da ne vidimo ne tako davnu prošlost. Zaboravimo sve ono lijepo, a čega sada nema, ne pitajući se jesmo li možda mi krivci zbog ugašene vatre.

Ako sam hodao godinama sa svojom djevojkom, a potom smo se vjenčali i kao Božji dar dobili zdravo dijete, kako mi sada može biti svejedno kakav će biti nastavak našega odnosa, odnosno hoće li doći do novih nezaboravnih trenutaka? Kako mi može biti svejedno u toj mjeri da mi više ne treba ni zagrljaj, ni poljubac, ni dodir, ni pogled. Treba, ali pomislim: "Svejedno se podrazumijeva da se volimo". Isto i sa širom obitelji.

Ako sam stekao prijatelje do groba, kako mi može biti svejedno koju i kakvu životnu ulogu trenutno igraju? Isto vrijedi i za tebe, ne smije ti biti svejedno jesu li dobro i zdravo, siti ili gladni, sretni ili sjetni. Sjeti se samo onih prvih igara, kava, piva... Sjeti se izlazaka, večera i zezancija. Javi se ti prvi, možda prijatelju nije svejedno, ali nema vremena. Ako i nije tako, zamisli da jest.

Kako ti može biti svejedno kakav i s koliko ljubavi obavljaš svoj posao? Sjeti se početaka, odnosno ushićenja kada si ga dobio i kada ti je obećao sigurniju egzistenciju. "Ne, nije plaćen" reći će mnogi. OK, ima toga, ali plaća radnikova nikada nije velika ako radnik u odnosu prema poslodavcu samo na nju računa. Ako ti je previše svejedno, nekome nije. Nije svejedno onome tko ti pruža koru kruha, a još je više stalo onome kome bi tvoja nevoljko odrađena dnevnica dobro došla. Takvih ima na svakome koraku.

Ako ti na obiteljskim, prijateljskim i poslovnim stazama smeta pepeo koji je tek ostatak negdašnjeg plamena i ako bi se ponovno želio grijati nad njim, onda se sklopljenih očiju, napamet, provuci do umivaonika, operi oči, a potom prikupi malo drva, pronađi šibicu i zapali novu vatru. Nije teško, osim ako ti se ne da tražiti šibicu, odnosno ako ti je svejedno. Neka ti ne bude svejedno, barem u ove blagdanske dane.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Obećanje - ludom radovanje

Osoba nije dostupna

Baba na peronu