Voditelj programa

Hrvatski jezik mi je bio najdraži predmet, od prvoga razreda osnovne škole pa sve do druge godine fakulteta kada sam ga imao kao izborni kolegij. Nastavnica Marina u Hutovu je to prepoznala pa me već u šestom razredu odabrala za voditelja školskih priredbi. Bilo ih je nekoliko u osnovnoj školi, a onda sam povremeno bio voditelj programa karnevala u Hutovu. Taj lijepi osjećaj tijekom vođenja programa bio je jedan od glavnih poticaja za odabir studija Novinarstva.

Prvi program kojega sam vodio tijekom fakultetskih dana bila je promocija pjesme Željke Bošnjak "Na žicama moga srca" u Pologu. Od tada pa do prvih angažmana po završetku fakulteta sam odmarao. Intenzivni voditeljski angažmani počeli su u Čapljini gdje sam vodio adventske, odnosno korizmene tribine Hrvatske kulturne zajednice Troplet u Čapljini, a potom i u Mostaru.

Upravo je događaj što ga je organizirao Troplet početkom veljače u Mostaru, a riječ je o predstavljanju knjige Zvonka Bušića "Zdravo oko sjećanja" bio prvi voditeljski nastup ove godine. S Tropletom sam surađivao i ožujku kada je u suradnji sa Župom sv. Ivana Krstitelja - Uzdol organizirao promociju dokumentarnoga filma "Uzdol 41". Suradnja je, barem za ovu godinu, završila u studenome kada sam vodio promociju knjige "Pet redaka - rimski dnevnik svećenika Ivana Tomasa 1943-1944" autora Domagoja Tomasa. Prva promocija, osim što mi je zaledila krv u venama, podsjetila me na žrtvu nevinih ljudi, naših civila i vojnika koji su svojom krvlju postali mučenici svoje vjere i naroda. I svećenik Ivan Tomas bio je žrtva jednog krutog sustava koji mu zbog svojih stavova nije dozvoljavao povratak u Domovinu. To do promocije knjige autora Tomasa nisam znao. Žrtva Zvonka Bušića poznata je svima, ali ne i priznata od sviju.

U lipnju sam vodio program Lipanjskih zora 2015 u organizaciji Općine Čapljina. I tako već treću godinu za redom. Radeći ovaj posao i sam sudjelujem u molitvi i sjećanju na naše branitelje koji su svoju mladost i svoje živote dali u obrani naše Hercegovine. Lijepo je što ih se sjećamo desetljećima nakon njihove pogibije, ali još bi bilo ljepše kada bismo organizirali društvo kakvome su se nadali i za kakvo su se borili. Nama ga izborili, a svoj život izgubili. U organizaciji Općine Čapljina u listopadu sam bio voditelj Svečane sjednice Općinskoga vijeća, također treću godinu za redom.

Već sam pisao o iskustvima vođenja programa na manifestaciji Dani hercegovačkog ustanka 2015 u Dračevu, odnosno u Čapljini. I ovo treću godinu za redom, ali ove godine prvi put s naglaskom na manifestacija. Ranijih godina je bio organiziran jednodnevni događaj. U sklopu Manifestacije tri događaja: Sjećanje na Hercegovački ustanak, pjesnička večer i javna tribina. Već sam istaknuo marljivost i preciznost organizatora Boška koji čak mjesec dana ranije pošalje gotov scenarij programa. Boško skoncentriran, za razliku od mene koji sam nakon vođenja programa u Dračevu produžio u Hutovo na vođenje zabavnog programa Ivanjski krijesovi u organizaciji HKUD Hutovo. Te večeri zbog nedostatka koncentracije na pozornicu pozivam načelnika općine Neum i umjesto da kažem Živko Matuško izgovorim ime i prezime čapljinskog načelnika Smiljana Vidića. I dok je publika uočila omašku, voditelj nije. Počelo je komešanje, a sam načelnik Neuma me izvukao: "Naš čovjek iz Hutova, živi u Čapljini sve ja to shvaćam..." Pomislih: "Tko radi, taj i griješi", ali ipak mi je bilo nelagodno.

U organizaciji Hrvatskoga narodnog sabora BiH na Bilima je 23. kolovoza održana komemoracija za žrtve Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskoga rata u povodu Europskoga dana sjećanja na sve žrtve totalitarnih režima. Na Bilima je u tijeku izgradnja Groblja mira kojim moj narod želi odati počast svima onima koji su kroz prošlo stoljeće dali svoje život na oltar Domovine. Sveta misa i program održani su ispred crkve čija je izgradnja u tijeku. Pod kraj istoga mjeseca pripala mi je čast voditi program obljetnice Nositelja ratnih odličja HVO HB u Hrvatskome domu herceg Stjepana Kosače. Biti dijete tijekom rata i osjećati sigurnost unatoč tomu što ti je neprijatelj nadomak sela bilo je moguće zahvaljujući pripadnicima HVO HB. Danas, kada sam odrasla osoba i kada se one najhrabrije među njima u BiH pokušava izjednačiti s agresorom ponosno sam bio dio programa kojim su se još jednom jasno i glasno izrekle istina i zahvala ovim ljudima.  U organizaciji Hrvatske zajednice Herceg Bosne i Hrvatskoga dokumentacijskoga centra u BiH na 24. obljetnicu osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne prošli mjesec sam vodio program tijekom kojega sam, zajedno s prisutnim uzvanicima, razmišljao o žudnji nas Hrvata u BiH za nekom uređenijom državom u kojoj bismo i mi mogli atrikulirati svoje težnje i zahtjeve. U istome mjesecu na Kupresu sam vodio program u povodu izdavanja 100. broja lista Hoop! glasila Lovačkog i Kinološkog saveza Herceg Bosne. Osim što sam se uvjerio u dobru organizacije, srušio sam osobne predrasude o lovcima.

Surađivao sam s mnogim dragim ljudima, prijateljima i kolegama. U kolovozu sam u Čapljini vodio predstavljanje knjige kolege Dušana Muse "Zapisi o Hercegovačkom ustanku", a u Ravnom sam se pretvorio u otpravnika vlakova gdje sam vodio promociju knjige "Pruge koje su život značile" publicista Stanisalava Vukorepa. Lijepo je bilo vratiti se na prugu i još jednom osjetiti žilu kucavicu koja je moju Južnu Hercegovinu skoro cijelo stoljeće održavala na životu. Prošli vikend sam u pauzama između najavljivanja programskih točaka uživao u prekrasnim nastupima HKUD "Zora" Struge i Gorica i njihovih gostiju. Mali božićni sajam što ga organizira Udruga Life donosi blagdanski ugođaj u naš grad, a drago mi je da sam i ove godne svojim sudjelovanjem doprinio tomu. Danas ću u Mostaru voditi program Susreta Prijatelja Caritasa kojm se naš Caritas želi zahvaliti dragim podupirateljima koji nam pomažu u činjenju dobra najmanjima među nama. Vođenje programa na Dan starijih osoba se podrazumijeva od kako ovaj dan obilježavamo u našem Domu za stare i iznemogle "Betanija" u Čapljini. I to ove godine treći put.

Kada se sve sabere ove godine sam imao čast voditi osamnaest programa održanih od Ravnoga, preko Hutova, Dračeva, Čapljine, Počitelja, Mostara, Bila pa sve do Kupresa. Prisjetio sam se brojnih žrtava koje su tijekom prošloga stoljeća dale svoje živote na oltar Domovine. Naučio sam ponešto o ljudima koji su nepravedno pali u zaborav i uvjerio se u ogromnu želju onih koji žele razgrnuti tu prašinu i svima nam ih pokazati i njihove živote istaknuti. Moja kućna biblioteka je bogatija za desetak knjiga koje sam dobio od autora dijela čije sam promocije knjiga vodio. Moj novčanik je također u većini nastupa dobio financijsku injekciju koja dobro dođe u svakome trenutku. Studij Novinarstva upisao sam isključivo iz ljubavi, a ovi nastupi ulijevaju mi nadu da je ta ljubav još uvijek obostrana.