Selfi štap

Moja obitelj do unatrag
petnaest godina živjela je blizu vode i zemlje, a slično smo zatekli i
preseljenjem u novu sredinu. Međutim, ni sam ne znam zašto, ali uvijek smo
imali previše motika, a nijedan štap za pecanje. Kada ovo dvoje uspoređujem sa
selfie štapom, ovaj potonji mi više liči na selfie štap. Kako god, u prošlome
tjednu nisam bio na pecanju, nego na vađenju krtole (krumpira op. a.). Sjetih
se da bih mogao pomoću motike napraviti svoj prvi selfie. Tako i učinih.
Napučih usne, postavih fotografiranje s odgodom na deset sekundi, nađoh
poziciju i KLIK.
Nakon nastanka
fotografije, dok mi ostatak mobine (ljudi koji se zajedno sa mnom peku na suncu
vadeći krumpir op.a) nije povlađivao, razmišljam: „Bože moj, toliko nas je bilo
na njivi, a ja se sam fotografiram“. „Umjesto da pozovem nekoga da ovjekovječi
trenutke moga boravka na ovoj tvrdoj zemlji, to ja sam činim“. „Umjesto da još
netko stane sa mnom u kadar, ja to sam činim“. Nastavih ubacivati ovo dragocjeno
povrće u kante i uhvatih se u osobnom idiotizmu.
Idiotizam je to na koji
su mnogi, a pogotovo mnoge pale. Postajemo tako robovi predstavljanja sebe (i
samo sebe, uglavnom). Iako i ovo svoje razmišljanje dijelim na društvenoj
mreži, mišljenja sam da iste u većini slučajeva društva ne spajaju, već
udaljavaju. Ako zaronimo u naše obiteljske albume vidjet ćemo pregršt
crno-bijelih, žutih i ostalih starih fotografija na kojima je mnogo ljudi
uhvaćenih u druženju. A danas, kada smo uokvireni s toliko tehnologije koja kao
sastavni dio ima i fotoaparat, nema fotografija s druženja. Točnije, nema ni
druženja.
Često se upuštamo u
naduta razglabanja o novim trendovima. Čuje se tako kako isti nisu dobri, kako
je prije bilo sve jednostavnije i ljepše, a onda vrlo brzo padnemo. Često i oni
najžešći kritičari postanu korisnici.
Hoće li i u mome
slučaju biti isto? Hoću li već u ovome tjednu nabaviti selfie štap? Ne, selfi
štap ne će u moje ruke, ali brate, ni ovaj motika štap, jer što se ove godine
tiče, krtola je izvađena.
Primjedbe
Objavi komentar