Tjedan solidarnosti

Devet zaposlenika Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan ovoga vikenda boravilo je na prostorima dviju drugih biskupija u BiH, a sve kako bi bili nazočni središnjem misnom slavlju u povodu Tjedna solidarnosti Hrvatskoga Caritasa s Crkvom i ljudima u BiH koji se ove godine održao u Derventi.

Krenuli smo ispred upravne zgrade Caritasa u Mostaru u subotu 27. veljače u 12:35. Nismo prešli ni Neretvu, a već su zašuškale vrećice. Počelo je s grickalicama, a nedugo nakon toga, već u Vrapčićima i sa sendvičima. Tu je glavnu ulogu igrala moja malenkost. Hvala Bogu da je u vrećicama svih putnika bilo poprilično sadržaja koje smo bratski i sestrinski dijelili. U središtu moga zanimanja bili si slatkiši i povremeno sendviči.

Malo prije 17:00 sati stigli smo na Petrićevac. Ravnatelj Caritasa Banja Luka predao nam je ključeve soba novoga studentskoga doma koji se nalazi u sklopu Centra "Sv. Ivan Pavao II." Ponuđene su nam tri jednokrevetne i tri trokrevetne sobe. Dobih cimera. Neki iz Hercegovine poželjeli su mi da ne hrče, ali želje im se nisu ostvarile.

Večera kojim su nas počastili ljubazni domaćini bila je ukusna, a sadržajno obilata. Još jednom sam se uvjerio da su porcije u Banjoj Luci puno veće i prilično jeftinije, nego kod nas. Kada sam kod jeftinoće, nevjerojatno je da računi npr. u Bugojnu budu duplo jeftiniji, nego u Mostaru ili u Čapljini. Dođe ti da počastiš ekipu duplim pićem.

Navečer je, po povratku u sobu bilo nekih koji su napravili krug po naselju dok su drugi u svojoj znatiželji istraživali razne utičnice. A s obzirom da je u pitanju novi dom, možda će gošća iz Mostara ostati zapamćena kao prva osoba koja je potvrdila ispravnost SOS dojave.

Nakon nedjeljnog doručka krenuli smo u Derventu oko 7:30, a već oko devet bili smo na odredištu. Derventa na brežuljcima, a očekivao sam ravnicu. Popili smo u međuvremenu i kavu, a točno u 10:00 sati je počela sv. Misa koju je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak. Bilo je lijepo doživjeti poruke zajedništva koje su se mogle čuti na ovome mjestu u kojem je prije rata bilo 8.000 župljana, a sada ih je tek nešto više od dvjestotinjak.

Nakon mise susret s kolegama sa svih razina Caritasa. Čobanac i kolo uz šargiju i malo volontiranja u posluživanju hrane za tristotinjak gostiju u kripti crkve Sv. Jurja. Lijepo je osjećati se u sred Dervente kao kod kuće kojoj smo se vratili u 17:30 kada upravo završavam ovaj putopisni osvrt.

Nismo se svratili na janjetinu u Jablanici, a trebali smo. Nismo kušali ni tortu u Mostaru, a trebali smo. Nije bitno, bitno je da smo ovaj vikend preveli u zajedništvu s onima koji se žele s nama solidarizirati. Zajedno smo jači, a u meni tinja Nada da će ovakvih susreta biti još.