Kušnje i napasti

Svaki novi dan pred nas stavlja razne zadatke. Lakše i teže. Kada su laki, tada smo i mi boljeg raspoloženja dok nas često znaju uznemiriti iznenadne okolnosti. Nismo spremni za njih pa od muhe pravimo slona. Takve situacije događaju nam se i na poslovnim i privatnim stazama. Hvala Bogu koji u naše živote postavlja osobe koje nam svojim konkretnim djelima i utješnim riječima otvaraju srca i oči za prihvatiti i pogledati određene pojave i drugim očima. 

"Sve su to kušnje!" izričita je moja kolegica koja ovo izgovori svaki put kada nas zagrli teže poslovno razdoblje. Samim izgovorom te rečenice i našim shvaćanjem da je u pravu, kušnja polako popušta ruke kojim nas je obgrlila te nam pokaže i svoje lijepo lice. Druga kolegica upozna me s tim da kušnje dolaze od Boga, a napasti od Ðavla. Hvala Bogu na osobama od kojih možemo puno dobra naučiti, ali hvala mu i na kušnjama koje nas svakodnevno zatiču i na koje manje-više uspješno odgovaramo.

Kome u životu ide sve kao po loju? Kome je kao bubregu u loju? Nikome! A svatko tko misli da bi mu sve trebalo biti savršeno mora biti nesretan čovjek. Tko to od nas nije imao, odnosno i danas nema jednu, dvije ili tri kušnje? Kušnje su sastavni dio našega života. Mi bismo se, pogotovo vjernici iskušenjima, ali i nasrtajima napasnika trebali oduprijeti pokorama, odricanjima, postom i molitvom. Upravo nas Božje kušnje često vraćaju u okvire Crkve kako bismo svjesnije i savjesnije odgovorili na njihove upite ili uspješnije riješili postavljene zadatke. 

Nije li najgore gledati napasnika u oči i biti nemoćan pred njim. Tada postaješ rob njegovih poteza koji te teškim željeznim lancima vode kamo požele. A ti, umjesto da potražiš pomoć, i dalje se prepuštaš jer smatraš da je sudbina uzela stvar u svoje ruke. Varaš se. Ako si deklarativno vjernik onda to prebaci u praksu i potraži odgovore tamo gdje se oni trajno i vječno nalaze. Ako nisi, brojne "cake" i "fore" za izlazak iz teških stanja mogu ti pokazati stručne osobe, od psihologa do psihijatra. A ti vjerniče, ne misli da ti Crkva ne dopušta obratiti se ovim potonjima. Naprotiv, Crkva ti želi sve najbolje.

Koliko smo puta u životu u određenoj životnoj pojavi na prvu vidjeli vuka. "Uh vučina" pomislimo kada ga sretnemo u mraku onako zasijana i iskečenih zubi. Prestrašimo se toga izjelice i odlučimo se za jedan od dva ponuđena izbora. Prepustiti mu se i postati poput Crvenkapice ili pokušati bježati sa spoznajom da ti je za petama. Tko je rekao da su to jedina dva izbora. Ima i onaj treći, samo što ga nismo odabrali - pozornije pogledati u crte lica toga vuka. Zagledati se, a potom mu se približiti na par koraka i dotaknuti mu glavu. Tvoja upornost se isplati kada ugledaš i dodirneš nježno i milo janje. Nije bila u pitanju napast, već jedna uspješno svladana kušnja. A o obrnutim situacijama, kada su se janjci pretvarali u vukove ne ću ni pisati. Svi valjda znate kako u pričama vukovi završe. Našim vukovima želim samo jedno, da im ne bude tako.