Strpljen - spašen
O, kako je teško čekati. Posao, curu, djecu... Čekati da se uopće pojave u tvojem životu, a onda ih očekivati da se vrate kada nakratko odu negdje. Čekamo u ambulantama, u kavanama, restoranima. Trenutno sam, kao što već napisah, u dugom redu u banci kojega koristim za ovo pisanje. Bolje i to nego se mrgoditi i tješiti s ostalim čekačima optužujući sve i svakoga. Vidim da se žene znoje, što mogu, nije njihova krivnja.
U djetinjstvu sam često u rodnoj
kući na selu čekao sestre iz grada. Ne bih ja, nego bi nas mama sve podigla na
noge kada bi kasnile kući. Nije bilo mobitela ni aplikacija. Idi na
veliku krivinu ili na brdašce iza kuće i gledaj svjetla od renola četvorke.
Nama gori jer ih nema, a njima jer im je dobro. A ako probiju mamine okvire
sjedi u Ladu pa u potragu.
Čekala je sestra svoga zaručnika
da se javi kada stigne kući, a njega nema.
Ni tada, prije 21 godinu, nije bilo mobitela. Urnebes u kući. Kada je već mislila da je sletio s autom u
Svitavsko jezero on se javio da je živ. Malo dečko odrijemao usput u autu.
Uvijek ispadne bolje nego što mislimo.
Čekala me supruga kada bih
ponekad otišao u grad. Pitao sam se kamo joj se žuri. Jednom prilikom ona
izišla u grad u Prozoru sa svojim prijateljicama. Nema ju do dva sata, što je
debelo probilo moja očekivanja. Šaljem joj poruku: "Trebao bih dio 16
poslom biti u Jablanici". Greška je to koja sada opravda nju svaki put kada
me ponovno pita kada ću kući.
Davno su rekli: strpljen -
spašen. Lijepo to zvuči kada si već spašen, ali nije ugodno biti strpljiv.
Iskušenja su brojna, cijelo vrijeme si na rubu provalije. Vječni optimisti
uvjeravaju te kako će se pojaviti most koji će ti pomoći prijeći na drugu stranu.
Ako učiniš korak unatrag, samo po sebi nije dobro, a u ovome slučaju upadaš u
provaliju ukoliko učiniš korak naprijed.
Stoga, strpljivo miruj gdje jesi
i čini dobro i most će se pojaviti kao nagrada za strpljenje.
Primjedbe
Objavi komentar