Šalter ne radi

Ugrijalo. Ipak je ljeto. Ulice su prazne, terase kafana poprilično pune. Ne bi da su na njima temperature niže desetak stupnjeva od onih na trotoaru. Doduše, terase su barem natkrivene. "Odmarači" se ne mogu načuditi svima nama koji, obavljajući svoje radne zadatke, ulazimo u određene ustanove kako bismo bili što više radno učinkoviti.

I tako uđeš u banku u nadi da ćeš iz nje što prije izaći unatoč klimi koja unutarnju temperaturu čini dvadesetak stupnjeva nižom od one na ulaznim vratima. I dočeka te natpis ŠALTER NE RADI. Valjda misle da nije u funkciji, jer kada je tu i sjedila plava teta, nije radio šalter, već ona.

Zašto ona ne radi? Zato što je gospođa na godišnjem odmoru. Vjerojatno sjedi na nekoj od obližnjih terasa i konta kako ću se sada dodatno zadržati u banci. Ali joj je svejedno jer je na odmoru. Neka djelatnica i odmori, svatko je zaslužio svojih desetak dana godišnjeg. Međutim, nije to banci, niti bilo kojoj drugoj ustanovi, opravdanje da postavi natpis toga sadržaja i to tiskan na nekom skupom materijalu. Kada su tražili ponudu za izradu tih natpisa pretpostavljam da su uložili više novca nego što im je bilo potrebno za angažman adekvatne zamjene gospođi na odmoru. Ne, bitan je imidž, ali ne i uljudan odnos prema uposlenima i korisnicima usluga.

Druga banka nije ni postavila obavijest ŠALTER NE RADI, nego se podrazumijeva da isti ne radi jer je očito da tu nitko ne sjedi. Onda nervozni "čekači" maltretiraju dečka na osiguranju pitajući ga zašto je tomu tako. Shvaćam i njihov tj. svoj bijes, ali shvaćam i njega kada im arogantno odgovori da njegovi šefovi nisu u našemu, već u drugome gradu. S druge strane gledano, one upraviteljske, bojim se da čak moram naći opravdanje i za njihove poteze. Dobili su jasnu direktivu: tako je kako je pa se izvolite prilagoditi.

Valjda je to taj kapitalizam. Letci se tiskaju, a korisnici stiskaju. Stiskaju se zbog nedostatka ljudi na šalterima. Nude nam kredite, mobitele i ostale suvremene prednosti, a kasnije ih u realizaciji nema tko ispuniti. Zato se djelatnici tih ljudoždera ne stiskaju u svojim kućama i stanovima sa svojim najbližima. Ne, skoro da ih i ne viđaju jer, tako mi barem neki od njih pričaju, umjesto ugovorom dogovrenog radnog vremena do 15 sati rade do 17.30 ili do 18. Čiji je to interes? Tko to nama upravlja?

Za dvadesetak dana i sam ću poći na godišnji. Nema printanja skupocjenih natpisa. Dobro, ima zato obični A4 papir i debeli marker za CD-ove. Stavit ću na vrata natpis kao u onoj banci, pa neka stranke lijepo svrate kada se odmorim. Zapravo - nemoguće. Ako kojim slučajem nekome i budem nedostajao moje obveze preuzet će kolegica. A obrnuto će biti kada i sama bude na godišnjem.

I sam ću imati priliku ne raditi, ali, hvala Bogu, nemamo luksuz "praznog šaltera" na sveopće zadovoljstvo naših korisnika i stranaka.