Zdravi bolesnici

Nalazim se ispred ambulante Urologije u Mostaru. Mama mora na pregled kod specijaliste. Kako inače biva, tako i danas, već do dolaska u čekaonicu ambulante pozdravio sam se s par poznanika. Ima li itko zdrav? Ovo se upitam svaki put. Čekaonica puna. Pregršt papira u rukama nervoznih pacijenata. Svi su predali uputnice, a sada im se testira strpljenje. Svi bi htjeli ući prvi. Sestra proziva jednog po jednog. Međutim, i nisu posve zadovoljni. Kako to da je onaj ušao, a čini im se da su oni došli prije njega.

Nervoza je splasnula kada je u čekaonicu na pokretnom nosilima dovezen pacijent kojemu su friško amputirane obje noge. Obitelj moli sestre da ga hitno prime jer su im tako rekli "s kata". Sestra odgovara da se strpe dok iziđe pacijent iz ambulante. Kako se strpiti kad im otac nariče i zove majku u pomoć? Teško da mu je živa jer i njemu preko sedamdeset godina. Ali, evo dokaza - jedna je majka. 

A moja majka? Ona već treći put odlazi u WC, a kao trebala bi imati pun mjehur za pregled. Nije joj ti nitko rekao, samo tako pretpostavlja. Više i ne negoduje što mora čekati i što su svi ljudi naručeni u devet sati. Ne negoduju ni ostali, pozornost im je usmjerena na pacijenta na noslima koji se od bolova čas otkriva, čas pokriva. Dozivanja majke zamijenio je za obraćanje svojim nogama za koje je evidentno da ih nema. Kada pogledam njega i ostale pacijente shvatim da oni imaju sve iako su do dolaska mislili da su zbog svojih stanja na dnu.

Čovjeka su uistinu uveli odmah nakon što je izišao pacijent iz ambulante. Ubrzo je stigla pacijentica u kolicima u pratnji dviju žena. Nije naricala, ali je od bolova glavu savijala sve koljena. Sudeći po reakcijama ostalih u čekaonici vidim da sve ovo lakše primam od njih. Razumljivo, ovakvi i slični pacijenti su osobe s kojima se svakodnevno susrećem radeći u Hospiciju. 

Jesam li nezainteresiran za patnju ovoga čovjeka? Jesu li indiferentne sestre i liječnici? Očito nisu, uveli su ga odmah i brzo je izveden. Ljudi se prema nama odnose načinom kojim i mi otvaramo razgovore. Naš ton glasa kojim se obraćamo sestri na šalteru daje joj prvu sliku o nama. On joj predstavlja naš karakter, a po uputnici pretpostavlja kakvo nam je zdravlje. Nisam nezainteresiran, ali nemam potrebu ni kukati pored čovjeka kojemu ne mogu pomoći. Oni koji mogu i moraju ti će već učiniti.

Dakle - zdravlje? Kad ga imamo puno toga nam nedostaje, a kada ga izgubimo nedostaje nam sve. Gospa Lurdska, zaštitnica bolesnika, neka pomogne svima koji boluju, ali i nama koji na različite načine o bolesnima brinemo. Tko zna gdje smo sutra i mi. Zato danas dok smo zdravi uživajmo što više u najvažnijem Božjem daru - zdravlju!