Degutantna počast

Često u razgovorima sa svojom generacijom pomislim i kažem: "Dečki, sve je dobro dok nema rata!" Nama, koji čak nismo služili ni vojni rok, teško je zamisliti kako je bilo ratovati. Pušku u ruke, plastičnu krunicu oko vrata i život na raspolaganje. Ostavljaš djecu, ženu, roditelje, braću i sestre i putuješ u neizvjesno. Nama, koji smo tada bili u ranom djetinjstvu ili se čak nismo ni rodili, danas je lako gledati u to vrijeme "ponosa i slave", ali i vrijeme u kojem smo ostali bez onih najhrabrijih među nama.

Ovih dana, kada se prisjećamo osnivanja HVO-a koji je prvi prepoznao opasnosti koje prijete našim zemljama BiH i Hrvatskoj i sa svojim pripadnicima prvi stao na prve crte obrane, neki očito nisu svjesni svojih nedjela. Prolazeći danas preko Trga Hrvatske slobode u središtu naše lijepe Čapljine ugledah prizor koji me zaprepastio. Uz dogorjelu svijeću obojanu bojama hrvatske zastave stajale su dvije prazne pivske flaše. Duboko sam udahnuo, zazvao Pokoj vječni i pošao svojim putem. Međutim, samo par koraka dalje ugledao sam kantu za smeće, jednu od mnogih i našem gradu. Upravo ta kanta potaknula me da se vratim do spomen obilježja. 

Prvo sam zabilježio dvije fotografije koje prate ovaj tekst kako bih svoje sugrađane upoznao s načinima "odavanja počasti" pojedinih sugrađana našim ratnim i civilnim žrtvama svih ratova koji su nas u prošlom stoljeću pogodili i potom ubacio u kantu za smeće. Možda će netko pomisliti: "Ništa strašno, ta jesu li nedavno u blizini Trga porušene klupe..." I bit će u pravu. Delikventski postupci ne razlikuju se previše, ali kada se bijedni prsti delikvenata dotaknu svetinja tipa Spomenika, onda je ipak potrebno da se društvo u cjelini zapita: "Zašto?"

Zašto lomite klupe na kojima će neka starica otpočinuti, na kojoj će dijete u naručju svoje majke pojesti sendvič, na kojoj će se odmoriti umorni biciklist? Zašto jurite po gradu u automobilima bez registarskih pločica i pritom prijetite sigurnosti pješaka? Zašto u gradu i izvan njega šarate prometne znakove? Ako je riječ o delikventima, zašto nisu sankcionirani? Ako je riječ o osobama s psihičkim smetanja zašto nisu smješteni u adekvatne institucije? Ako su školarci u pitanju, tko nam to dobiva svjedodžbe? Pa ima, u konačnici, i ostati bez školovanja.

Pivske flaše zatekao sam točno u podne. Ne znam jesu li na ovome svetome mjestu osvanule, a ako jesu ne mogu vjerovati da ih nitko prije nije vidio i uklonio. Zamislite da pred spomenikom vaših najdražih na Dan mrtvih netko postavi pivsku flašu! Kako biste reagirali? Zar imena krvlju zapisana na onom spomeniku zaslužuju ovakvu vrstu "časti"? Branitelji, civili, žrtve, oprostite im, ne znaju što čine! Ili, možda, znaju?