Hvala!

Prije par godina kolegica iz ureda bi mi na svaki moj potez prema njoj odgovorila sa: "Hvala!" To mi je paralo uši pa sam ju upitao zašto to čini. Reče: "Mi premalo jedni drugima u životu zahvaljujemo. Odlučila sam biti zahvalna osoba!" Zahvaljivanje je nastavljeno sve dok je bila dio našega tima. Vjerujem da je tako nastavila. I mi smo bili zahvalni njoj što nam je prenijela svoje vještine koje su nam bile itekako potrebne na samome startu nove ustanove. Hvala joj na tome, ali i što me je naučila zahvaljivati.

Doista, koliko nam se samo stvari podrazumijeva. Zašto ćeš zahvaljivati Bogu na daru života, kada si se ionako trebao roditi. Zašto bi bio zahvalan roditeljima i iste poštivao kako bi dugo živio i da bi ti bilo dobro na zemlji kada si se svakako trebao roditi u njihovoj obitelji. Nema potrebe biti zahvalan ni svome bračnome drugu, zapravo nitko mu nije kriv, ni ona meni ni ja njoj. Zašto zahvaljivati prijatelju što ti je prijatelj, on ionako nema neki široki krug poznanstava...

Je li uistinu tako? Oprosti, hvala, molim, izvoli osnovne su četiri riječi o kojima smo puno više znali i teoretski i praktično u prvome razredu osnovne škole, nego danas kada smo "odrasli" ljudi. Postali smo zarobljenici vlastitih oholih stanja koja nam ne dopuštaju pogledati na svijet nekim ljepšim i vedrijim očima. Često svjedočim kojekakvim tužaljkama na (ne)prilike u kojima kao živimo, a onda tvrdeći da nikada nije bilo bolje i da trebamo biti Bogu zahvalni na svemu što imamo, (p)ostanem crna ovca. 

Posebno smo nezahvalni našim poslodavcima. Na kavama, pa i onim tijekom "polusatnih pauza" razglabamo o lošim poslovnim potezima kojima nas naši poslodavci deru uzduž i poprijeko. Nastavljamo prebrojavati gutljaje kave i zalogaje hrane našim nadređenima tvrdeći da ionako ne znaju ništa drugo nego zbijati sebi u g...... Čovječe, ako ti je plaća redovita, ako ti se uplaćuju doprinosi, ako ti se poštuje dogovoreno radno vrijeme, ne preostaje ti ništa drugo, nego firmi reći: "Hvala!" A ako nije tako, onda ti preostaje isto, reći: "Hvala!" Bit će ti zahvalniji ako odeš, ne će sami morati tražiti načine kako te se riješiti.

I samoga Boga puno više molimo, nego što mu zahvaljujemo. A kada zahvaljujemo, tada nemamo baš puno vremena kao onda kada smo od Njega iskali ovo već dobiveno. Reći ćemo: "Ma, zna naš Bog da mi nemamo vremena. A na kraju krajeva, zna i da smo mu zahvalni". A je li? Kako onda nisi dopustio da zna tvoje ranije želje, nego si Ga ipak za ostvarenje istih molio satima i danima. Ma nemoj!

Hvala: Bogu na životu, roditeljima, babi i sestrama na odgoju, supruzi i kćerki na svakodnevnim sitnicama, svećenicima na upoznavanju s vjerom, učiteljima, nastavnicima i profesorima na prenesenom znanju, prijateljima na brojnim lijepim trenutcima, poslodavcima na prilikama za posao, kolegama na potpomaganju. Hvala i mnogim drugima... I da, hvala onome čovjeku u čije sam auto neki dan udario na semaforu. Hvala mu što me nije prijavio, nego je izišao iz svoga skupoga đipa i uzeo moju otpalu registarsku oznaku i dodao mi je kroz prozor. Hvala!