Cvikere

U zadnje vrijeme sve je modernije nositi naočale. To se da primjetiti po pojavi naočala raznih boja i veličina kod dosta osoba. U mome kraju zovu ih cvikere. Prije par mjeseci kada je naša Mihaela počela izgovarati prve riječi jedna od njih bila je: "cikere". Čula od bake i djeda. Nedugo nakon toga, kada su tetke za to čule poslale su joj sunčane naočale. Nije ih htjela ni pogledati.

Tih dana počeli smo primjećivati nešto neobično s njezinim okom. Naime, lijevo oko ponekad bi joj se blago uvuklo nosu. Tko bi nam prvo mogao pomoći doli Google. A što on tek zna odnemoći. Kojekakvi forumi izbacili su nas iz takta. I to nije prvi put. Strabizam! Operacije! Prva, druga, treća... Poželiš čuti mišljenje i drugih, iskusnijih roditelja. Neki kažu da pustimo dijete na miru do treće godine jer će to otići samo od sebe, drugi nam vele da to što prije počnemo rješavati.

Pregled prvi. Mladi oftamolog nam kaže kako smo dijete prerano dovezli na pregled. Nije se usudio postaviti ju pred aparat jer je premalena. Reče nam da dođemo u bolnicu na ljeto. Tko će dočekati ljeto. Pregled drugi. Iskusna liječnica potvrdi riječi svoga kolege: "Ne da ste rano dovezli svoje dijete, nego prerano!" Barem ju je pregledala. Čak pola sata. Mihaelina borba uz vrisku i suze njezine dobrotvore, mamu, tatu, liječnicu i medicinsku sestru nije odvratila od želje da joj pomognemo. Zaključak: nema problema sa živcem, nema dioptrije. Savjetuje nam da ju ponovno donesemo na novi pregled na ljeto.

Oko i dalje nastavlja sa svojim izletima. Nema čekanja. Treća sreća. Zaputismo se jednome starijem i iskusnijem liječniku. Pregled je trajao svega pet minuta, a dijagnoza dioptrija na oba oka, lijevo +1,5, a desno +1. Terapija: naočale svakodnevno i flaster na desno oko tri sata dnevno. I tako sve, ako Bog da do polaska u školu. Neverbalna komunikacija između mene i supruge bila je tako očita da je na naše neizgovoreno pitanje liječnik dao jasan odgovor: "Ovaj nalaz pokažite kome god hoćete! Vidimo se na pregledu za pola godine".

Poučeni iskustvom "cvikera za sunce" mislili smo da ih neće ni pogledati, a kamoli nositi. O flasteru da i ne pričamo. Prevarili smo se. Od prvoga dana tako ih je uzljubila da čak i sama pita gdje su joj ako ih ujutro zaboravimo staviti. Očito je doktor pogodio terapiju. A što je s prethodnim mišljenjima? Ovo je pitanje koje nas i dandanas žulja. A tu su i kontinuirana pitanja naših prijatelja i poznanika: "Što je to, otkud naočale?" Odgovor, ali usmeni, je sadržaj ovoga teksta.

Pozdrav od našeg "oćalka".