Što dati vlastitom djetetu?
To se promijenilo prošloga ljeta. Luka i Mihaela su se družili u Čapljini kada su pali i prvi poljupci. Mihaela je tako nakon rođaka Kristiana pristala povremeno biti i u naručju rođaka Luke. Ravno čudu. Luka je ponovno kod nas. I dalje se vole. Mihaela se pravi pred rođakom i to svakim svojim potezom. Polovicom jednoga oka promatram njih dvoje, a s okom i pol vraćam poslovne mailove. OK, svakako sam otišao s radnog mjesta. Međutim, isto često činim i u popodnevnim satima.
Razigrani, izravni i iskreni. To je ovo dvoje djece u dobi od godinu i pol do sedam godina. Iskrenost, ona biserna dječja je njihova najveća karakteristika koja ne mora biti uvijek biti njihov pozitivni ukras. Upravo iskrena upornost u ponavljanju loših akcija zna nas često uznemiriti i potaknuti na upozoravanje kako to treba izbaciti iz prakse. Iskreno? Oni ti iskreno zanemare.
Dijete zahtjeva vrijeme, ljubav i strpljenje onih koji o njemu brinu. Oni ne žele nekoga da ih čuva, nego nekoga da se igra s njima. Mama mi kaže da Mihaela niti jednom nije zatražila da idu vanka od kada je Luka kod nas. Čak što više, stotine igračaka na desetke puta izleti iz kutije na tepih i ponovno ispočetka.
Mi se borimo za novac, a vrijeme je novac. Dakle, ne ovce ili novce, nego dijete ili novce. Odgovornost roditelja je velika. Što mogu onda tek reći višestruki roditelji? Kako se jednako dati svakome djetetu? Kako neki događaj s njim doživjeti i preživjeti, a ne ga samo nadgledati? Roditeljske greške, posebno očinske, su česta poslovna i ina odsustva iz života vlastitoga djeteta, ali ne zbog nekog bijesa ili hira, nego iz iskrene želje da se svojoj obitelji, odnosno djeci pruži bezbrižna budućnost.
Mi se borimo za novac, a vrijeme je novac. Dakle, ne ovce ili novce, nego dijete ili novce. Odgovornost roditelja je velika. Što mogu onda tek reći višestruki roditelji? Kako se jednako dati svakome djetetu? Kako neki događaj s njim doživjeti i preživjeti, a ne ga samo nadgledati? Roditeljske greške, posebno očinske, su česta poslovna i ina odsustva iz života vlastitoga djeteta, ali ne zbog nekog bijesa ili hira, nego iz iskrene želje da se svojoj obitelji, odnosno djeci pruži bezbrižna budućnost.
Upravo te iskrene nakane prvi su koraci koji nas mogu odvesti u šumu ponude raznoraznih novostiju koje nam izgledaju dobrim prilikama za osigurati još bolju budućnost nas i naše djece. A dok u toj šumi rastu stabla koja se naglo razmnožavaju i s kojima se sve teže i teže boriti s druge strane rastu i naša djeca kojima ponekad na prvu ne znamo datum rođenja ili koji razred pohađaju.
Kapitalizam nas jest zagrizao, ali nas ne mora potpuno pojesti. Na nama je da se istrgnemo iz njegovih zuba. Teško je to učiniti naglo jer će tako dio nas ostati u njegovim ustima. Najbolje je pomalo i svakodnevno kalkulirati i analizirati njegove zube i zaključiti koji je najslabiji i upravo tu početi otvarati vilice. Mudro se izvlačiti mic po mic.
Treba iskreno priznati Bogu, sebi, supruzi i djeci da ideš u pogrešnom smjeru. Ovo je početak povratka u jedan čisti svijet koji te može odvesti u dolinu sretnog obiteljskog života iz koje se ponekad može i mora otići i u u šumu. Ili želiš stalno biti u šumi?
Primjedbe
Objavi komentar