Pempas bol

Prije dvije i pol godine jedna djevojčica ushićeno nakon roditeljske najave odlaska u Mostar reče: "Vecejas ce nas tata voditi u Pempas da necto kupimo". Čulo dijete da ono u što je do jučer kakilo zovu tako pa misli da je naziv onoga u što je vode isti. Od tada ga zovem Pempas. Dodam i Bol kako bi ljepše i sličnije zvučalo najvećem tržnom centru u Mostaru.

Od otvaranja naovamo ni sam ne znam koliko smo puta odlučili: idemo u Mostar u kupovinu, ili ti ga u šoping. U taj Pempas da doživim bol. Vjerojatno kod nas nema ono što nam treba. Idemo u centar u kojemu ima sve i onda kada u novčaniku nemaš ništa. A kada uđeš u centar posegneš za katricom jer tko zna kada će opet tako sniženje biti. Pegla frizerka u onome dole salonu onu plavu tetu, a moja supruga u ovome butiku pegla crveno-bijelu karticu. Doduše, peglam i ja svoju, ali zbog različitih stvari.

Kada muškarac ima potrebu za obnovom garderobe onda ide od najpotrebnijeg prema najmanje potrebnome bez puno zastajkivanja i promatranja onoga što bi kao moglo zatrebati. Ako ti trebaju cipele, nađeš ih u salonu obuće. Ako ti treba sako, on je u butiku u prizemlju. Hlače, ako su došle na red, onda su na prvome katu. Majica kratkih rukava? Još je hladno za to. Džemper koji je na sniženju od 70%? E, za njega je već vruće. Ništa, za danas dosta. Ali, laptop ili mobitel, e njega se može i na vizu.

Jednoga, vjerojatno kišnoga dana zaputismo se po potrebno u Mostar. Supruga je nakon obilaska desetak butika kupila pet-šest stvari, a potom je ugledavši u mojim rukama samo ključeve od auta i karticu od parkinga zbunjeno upitala: "A hoćeš li ti sebi još nešto kupiti?" i glasno se nasmijala shvativši što reče.

Šopinzi u Pempasu postali su dodatno uzbudljivi nakon što smo počeli kupovati Pempase, odnosno kada nam se pridružio treći član, korisnik istih. Široki bijeli hodnici sa svjetlećim reklamama pravi su mamac za dijete koje tek prohoda, a želi hodati bez pratnje. Dižeš ga kako ne bi razbilo nos, a ono tako tako glasno galami da te s osmjehom promatraju ispijači kava. Ako su pošli u kino pogledati komediju mogli bi i odustati, zašto bi plaćali kada im se događa pred nosom i to besplatno.

Zimi je u njemu toplo, ljeti nije prevruće. Ima dosta trgovina sa širokom lepezom ponuda. Od igle do lokomotive što bi rekli stari ljudi, većinom pokojni, kada bi ušli u neki supermarket tamo osamdesetih godina prošloga stoljeća. Što bi rekli da danas uđu u Pempas Bol? Ne bi znali što je to, jer niti su koristili pempas, niti su znali što je šoping bol.