(Ne)odgovarajući sako

Pregršt obveza je bilo tijekom prosinca u pripremi promocije knjige u Čapljini. One sitne, višednevne finese su poprimale konačan izgled dva-tri dana ranije i na sam dan promocije. Tek u podne sam shvatio da je možda previše zamisli, a premalo vremena. Međutim, jedan naručeni i drugi nenaručeni prijatelj su odradili sve logističke zadatke. Garnitura postavljena, slike zakačene, ozvučenje uštimano. I sve je, kako inače i biva, ipak dobro prošlo.

Dva sata prije početka programa sam otišao kući na tuširanje i dotjerivanje. Finalno oblačenje sakoa kao da mi je skinulo mrenu s očiju koju sam, očigledno, imao par dana ranije kad sam ga kupovao u Mostaru. Zbog mrene, zbog žurbe ili nečega trećega tada nisam primijetio da je sako za broj ili par brojeva manji od onoga koji bi meni odgovarao. I, šta ćemo sad?

Kasno mi je do Mostara. Nemam vremena, ali ni eneregije. Kao što to inače činim u životu, a spreman sam i uzvratiti, zovem upomoć. Pišem kolegici da provjeri može li preuzeti novi sako, a da ovaj moj naknadno vrati. Srećom, uvijek čuvam račune i etikete, barem do prvoga predstavljanja nove odjeće. Rado je preuzela "radnu obvezu". Rekla je kako pretpostavlja da će to biti izvedivo, ali i da će se javiti s konačnom informacijom.

Za svaki slučaj, obukao sam prvotni sako. Ipak je kupljen za tu prigodu, a odgovarajući, ako stigne, stigne. Kako je nervoza pred promociju rasla, tako se smanjivala moja misao o kratkom kaputu. Komotno sam mogao biti i u kratkom rukavu u sred zime. Kad u neka doba, usred gužve, na vrata trgoše kolegice s radija, a ona koja je uspješno izvršila zadatak samo šapnu: "Riješeno!" Slala je ona u poruke da je uspjela, ali ih nisam vidio.  

I tako, ne prođe od tada ni jedna prilika kada obučem taj odjevni predmet da se ne sjetim prijateljstva. Pomislim na kolegicu koja ga je donijela, ostalih prijatelja, kolega i članova obitelji koji su na razne načine dali ruku podrške na taj neobičan dan. I dok sam svjestan da svi oni ne mogu stati u jedan običan sako, također sam svjestan da, dok je njih, nikad neću ostati "kratkih rukava".