Prepunjena šalica kave

Priprema prve jutarnje kave je najbolja asocijacija na nju. Em je i sama voljela ovaj napitak, em ga je iznosila pred sve svoje goste. Za sebe ne mogu reći da sam bio gost. Ponekad me čuvala kao dijete. Sjećam se duge šipke koju bih zavezao pređom i vukao po njihovu dvorištu igravši se izgona krava na pašu.

Posebno traumatično joj je bilo iskustvo kada sam se na ognjištu opekao.

"Dijete drago, ne diraj, bi'će svašta!", upozori me majčinski. 

A dijete 'ko dijete, tamo, ovamo i eto ti plika na jednome od prstiju. Nakon što je prošla prijava mojim roditeljima samo s polusmijehom i poluosudom dobaci: 

"E, glavo zelena!" 

Bili smo kao jedna obitelj. Evo i jutros je vidim s par jaja u rukama, tek ispod kokošju. A čujem je i da glasno prosvjeduje dok joj mater daje nešto što joj je kupila u trgovini. Dati sve iz ruke, a primiti u svoje - na sve muke. 

Moja pokojna baba je birala društvo. Kada bi pojedine žene dolazile u goste, a kako nam je kuća na vrhu sela, imala je dobar pregled, ona bi "iznenada" morala ubrati malo zanoveti ili drugih drva za potpalu. Trebam li reći da je s ovom ljubiteljicon kave mogla sjediti satima? 

Često smo ona i ja zajedno gledali stare fotografije. Najčešće nakon što bih im pred Božić okitio bor. Držala ih je u vitrini u vrećici za domaćinstvo, već popucaloj i požutjeloj od stajanja. Bilo je ondje i mojih slika iz djetinjstva, ali i njezinih sestara, oca, supruga i ostalih članova obitelji u koju je došla. Nalazi se i ona na dosta mojih izrađenih fotografija. 

I na njezine videozapise često naletim. Na većini je u kadru ibrik, šalica i crvena posuda za šećer. Kašika, na koju je skoro uvijek bilo zaljepljeno malo šećera, se ne vidi. Uronjena je u posudu, ta mora biti spremna jer je, čim je otišao snimatelj netko drugi došao u goste. 

Netko kome je tom kašikom usipala šećer u šalicu prepunjenu kavom.