Tko nam je ukrao Maloga Isusa?

-
Dok smo bili djeca nisu nas plašili vješticama, ali bi nam ih ipak ponekad spomenuli u blažim verzijama u ulogama Babaroge i Kučibabe. Ove potonje boravile su u našim čatrnjama i bile su preventivne mjere naših roditelja, baka i djedova da ne bismo dirali vratnike. Pa se ti približi bunaru!

Sve do škole, kada prestanete vjerovati u te priče i kada dobivate prve obveze u životu, zamišljate kako ta Kučibaba izgleda. Pa veliki nos, kriva usta, madeži... Uglavnom, ne može se pohvaliti ljepotom, naprotiv. Te ružne slike iz naše mašte jedina su negativna sjećanja na naša djetinjstva.

Roditelji su nam kasnije pričali lijepe priče o Malome Isusu koji bi nam za Božić "donio" 100 kn. Isti taj Malac nas je čuvao, a njemu smo se redovito molili u krugu naših. A onda, dođoše oni - Djedovi Božićnjaci, Krampusi i ostala svita. I ukradoše Isusa. Bombardiraju nas Black Fridayem, Halloweenom i ostalim budalaštinama, a mi naivno padamo na njihove fore. A kada pomislim da tek stiže Crhistmas koji je negdje izgubio onoga Maloga Isusa. 

Ove naoko trivijalne pojave su naša realnost i "kupolovka" trgovačkih lobija u koju tako "kršćanski" upadamo. Stavimo baterije u naše glave. Mislimo našim, a ne tuđim glavama. Vratimo se nekim dobrim navadama iz naše prošlosti. Volimo čovjeka, a ne odjeću i prazne svjetleće tikve. Svjetlo je, ipak, negdje drugdje.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Obećanje - ludom radovanje

-
Slika
Krave vežemo za rogove. Pse oko vrata. Čovjeka, koji im sve ovo ponekad čini, ne veže nitko, barem ne od kada su ukinuti robovlasnički sustavi i barem ne kod nas. Čovjeka bi se, valjda, trebalo vezati samo za riječ. Poznata nam je ona: Obećanje - ludom radovanje. I doista, kao i svaka druga izreka iz naroda, tako i ova ima razloge svoga nastanka i kontinuiteta. Koliko li smo se samo puta uvjerili da sve obećano nije učinjeno. Sjećam se riječi pojedinih "ljudi na poziciji" koji bi mi, dok bi bili društvu više ljudi (što više, to po njihovom mjerilima bolje) obećavali koješta. Najčešće su to oni "vrebatori" koji su svoju aktivnost iskazivali po završetku moga fakulteta. Da se ispunilo i O od njihovih obećanja, ni sam ne znam gdje bih sve do sada radio. Na osnovu naših životnih iskustava svi bismo startno trebali davati više pozornosti "obećavateljima", nego sadržajina njihovih bajki. I ovo su davno shvatili ljudi: nije bitno što ti se kaže, već tko
Pročitajte više

Osoba nije dostupna

-
Slika
"Osoba koju ste nazvali trenutno nije dostupna. Pokušajte kasnije". Koliko ste samo puta čuli ovu rečenicu iz usta spikera raznih mobilnih operatera? Neke osobe biste naknadno dozvali, a neke bi vam vječno ostale nedostupne. Pojedinci su sami po sebi nedostupni, što svojom facijalnom ekspresijom, što tek pokojom izgovorenom riječju ili rečenicom. Jednom prilikom mi stranka na poslu priča kako je od nekih tamo čula da imam namrgođenu facu, a ona me, kao, opravdavala i rekla je svojim sugovornicima da zapravo nisam takav. Shvatih to kao kritiku i pokušah svoje lice osvježiti češćim i srdačnijim osmijesima. Čisto radi raje, a kasnije kada pogledaš fotografije shvatiš da je to bio dobar potez i radi svojih potomaka da ne bi rekli: "A jest nam ovaj pradjed bio namrgođen". Upravo namrgođene osobe su često i nedostupne. U mrakačama svojih jazbina uživaju u uskim krugovima svojih miljenika trenirajući strogoću i nepristupačnost. Doduše, takvima i ne treba previše
Pročitajte više

Baba na peronu

-
Slika
Zavukao sam se pod duboku hladovinu i čekao autobus. Došao je točno na vrijeme, par minuta prije polaska za Mostar. Desetak mladih, omladine, mladeži, kako već hoćete, čekalo je isti autobus. Dok sam se izvlačio iz svoje duboke hladovine, ugledao sam ih kako su se sjatili i dočepali se autobuskih vrata kao strvinari ostataka kokošiju iz obližnje pilićare. Bile su tu još dvije srednjovječne žene koje se, baš poput mene, nisu ni trudile navrat-nanos utrpati u autobus. A zadnja u redu je bila jedna mršava gospođa u poodmaklim životnim godinama. Ova s fotografije kojoj sam namjerno nadjenuo ime "Baba na peronu".  Dok se mladež, po onoj Thomasa Hobbesa da je čovjek čovjeku vuk, jedno preko drugog trpaju u autobus, taxi dovozi teže pokretnu gospođu. Gledajući ju, mislio sam da će doživjeti istu sudbinu kao Baba s perona, da će one ući zadnje, ne računajući mene. Podrazumijeva se da ću pustiti starije od sebe, em su me ćaća i mater nešto naučili, em sam ovo odlučio kritički zabiljež
Pročitajte više