Jesmo li zajedno ovce čuvali?

Foto: www.kako.how

"K'o da smo zajedno ovce čuvali!" Ovom konstatacijom često komentiramo nečiji postupak kada se taj netko prema nama ophodi previše slobodno. Imate pojedinaca koji vam se obraćaju upravo tako, kao da ste najbolji prijatelji. A vi ih, zapravo, ni ne poznajete. 

Više je razina u komunikaciji i u odnosu prema pojedinim skupinama. Svakako da smo najslobodniji prema onima koje bismo trebali ljubiti kao sebe same, prema svojima najbližima. Njima se više ni ne obraćamo, već taj odnos smatramo nepotrebnim. Svakako smo u istom "košu", ne moram im se obraćati ni ljubazno ni s poštovanjem. O, kako često, a kako pogrešno. Ni samog sebe nikako ne mogu iščupati iz te mišolovke. Ali, sve u svemu, na tome terenu smo nekako najslobodniji. 

Odnosi s kolegama na poslu. I ti ljudi su ti svakako bliski, odnosno, na neki način još bliži od obitelji jer ih viđaš češće. Ako ništa, prema njima se obraćamo s više poštovanja i strpljenja nego prema onima u kući. Najčešće i većina nas. Iako na radnim mjestima nastanu mnoga predivna prijateljstva, kumstva pa čak i brakovi, bilo bi dobro ne brkati lonce i poklopce. Upravo zvonjava lonaca i poklopaca u istoj perilici zna otežati radne procese. "Kuma moja, ženice draga“ i ostala cvrkutava dozivanja nisu za radno mjesto, ni pod kakvim uvjetima. Osim za onih nekoliko minuta kada i smijeh treba iskoristiti kao psihoterapiju i dnevni team building. 

Poznajem poduzeća u kojima se svi međusobno persiraju. Možda je suvišno, a možda i ne. S druge strane, sve je više onih u kojima nitko nikome ne govori "Vi". E to je pravi kupus. Niti znaš tko je na vrhu, niti tko je na dnu. Potpuno loše, odnosno nedopustivo. Treći primjer su ustanove u kojima se u privatnim susretima na hodnicima ili izvan radnog vremena jedni drugima obraćaju bez persiranja, ali u prisustvu treće osobe ili više njih s punim se  poštovanjem odnose jedni prema drugima sukladno hijerarhijskoj ljestvici, odnosno prema ljudskim uzusima. Sjećam se posjeta našoj ustanovi jednog direktora i voditeljice odjela za financije toga poduzeća. Prilikom sipanja šećera u svoju šalicu kave ova vrla zaposlenica upita svoga pretpostavljenog: "Hoćeš te Vi šećera?" Zarumeniše se oboje, a ni domaćinima ne bi svejedno. Zaključak, u radnim odnosima uvijek si načisto s persiranjem.

I na kraju, čuvanje ovaca s poznanicima, ali i potpuno nepoznatim osobama. Jutros me zove poznanik s upitom da sutra navečer za njega, odnosnu njegovu organizaciju, odradim jedan voditeljski posao. Prvo, nikakvog poštovanja u glasu s druge strane, drugo, pozvao je četiri puta za redom, a vjerojatno se ni jedan put na zapitavši: "Možda se ne može javiti iz zdravstvenih razloga?" i treće, kada sam mu rekao da nisam u Čapljini sutra navečer dometnu: "Pa zar se ne ćeš vratiti?" Gospodine dragi, Osnove bontona mogu se pronaći i na Internetu, ako se njime znate koristiti. A ako me već ne poštujete Vi, poštovat ću ja samoga sebe. 

Tako činite i vi. Sve počinje od poštivanja samoga sebe. I, dakako, pripazite na ophođenje s ljudima. Čak i s onima s kojim ste ovce čuvali!