Posao protiv prijateljstva

Negdje sam pročitao ovu misao: "Iz posla se može stvoriti divno prijateljstvo, ali na prijateljstvu ne gradite posao". Prije pisanja teksta pokušao sam pronaći autora, ali nisam uspio. Tko god da je ovo izrekao s tom osobom se slažem u potpunosti. Pred svima nama često se nađu izazovi ove vrste. Posao ovaj, posao onaj - prilika ovdje, prilika ondje. Ući sam ili s nekim, a posebno s prijateljem pitanje je sada.

Već sam isticao na ovome blogu kako nastojim učiti na tuđim greškama. Naslušao sam se priča iz, ne baš tako daleke, poslovne prošlosti moga oca: kupi frezu na pola s jednim, traktor na pola s drugim, plug napola s trećim... Imaš frezu, traktor i plug, a zapravo nemaš ni prvo ni drugo ni treće. Treba tebi freza, a baš taj dan zatreba i susjedu. Jadnom čovjeku potreba za traktorom, ali baš taj dan si i ti trebao ići u polje po sijeno.

Moji privatni i poslovni odnosi nisu u poljoprivredi. Za sada. Spomenuti odnosi su na nekim drugim područjima na kojima se iz posla rađaju divna poznanstva i prijateljstva. Slagao bih kada bih rekao da ponekad ne padnem i na onoj misli s početka teksta za koju rekoh da ju pokušavam upotrijebiti u svome životu. Teško možemo izbjeći neugodne situacije i na vlastitoj koži. Ipak te treba nekada i zmija ugristi kako bi kasnije bio oprezan kada vidiš guštericu.

Zadnjih mjeseci sam krenuo u rješavanje jednog važnog životnog zadatka. Susrećem se s poznatim i nepoznatim osobama.  I sa prijateljima i sa poznanicima. I poznati i nepoznati su mi se u što bržim rokovima trebali javiti s povratnim informacijama. Nepoznati nisu ništa precizirali dok su ovi drugi bili itekako konkretni: "Javit ćemo se za tri do sedam dana!". Što mislite kako je bilo? Puno su hitriji bili neznanci, a neki prijatelji se još nisu udostojili ni ispričati. Ni na telefon se čak ne javljaju kad ih zoveš. Zauzeti.

I tako u labirintu novonastalih zadataka, potvrda, dozvola, uvjerenja kreneš u lov na ljude. Tragaš za poznatima, jer nepoznati čine obratno, traže tebe jer im treba novca za koru kruha. A zar ne treba i drugima? Zar nisu obećali da će biti brži? Da su šutjeli vjerojatno ovaj post ne bi ni nastao. Najviše me raduje što sam u tome labirintu u prostorijama bez izlaza zatekao prijatelje bez maski na licima. Obećaju, a ne izvrše. Zmija ugrizla, sada se čuvaj i gušterice. Kako glasi ona misao? "Iz posla se može stvoriti divno prijateljstvo, ali na prijateljstvu ne gradite posao!"