Godina osoba s invaliditetom

Danas obilježavamo Dan osoba s invaliditetom. Sjetimo se ove populacije trećega dana mjeseca darivanja. Baš kako smo i prosinac preimenovali u "mjesec darivanja" sličnu famu stvaramo i oko ovoga datuma. Nažalost, on je jedina prilika ovoj populaciji i svima koji ih podržavaju da se pokažu javnosti. Svih onih preostalih 364 dana njihove obitelji i određene institucije i udruge žive s osobama s invaliditetom i za osobe s invaliditetom. 

U ovome postu ne ću pisati o invaliditetu, nego o osobama. Ivan. Moj prijatelj. Ivan i ja smo se upoznali prije nešto više od šest godina kada je Caritas hercegovačkih biskupija u Čapljini otvorio radionicu za osobe s posebnim potrebama "Betlehem". Na fotografiji je s Milom, također mojim prijateljem i novinarom radiopostaje Čapljina. Daje izjavu za Radio. Jednu od mnogih do sada. Sinoć je govorio za emisiju Federalne televizije "Mozaik religija" urednice Marine Knežević. 

Ivana je Betlehem promijenio. Njegova mama, koja mu je nesebična potpora od prvih koraka, o tome svjedoči. Posebna promjena u njegovu životu dogodila se kada se zaposlio. Gospodarsko društvo za zapošljavanje osoba s invaliditetom "RAD-DAR" koje vode požrtvovni Rašo i Dijana iz Caritasa Mostar omogućilo je Ivanu da se prvi put u životu zaposli i ima plaću. Pomoćni je kuhar u Domu za stare i iznemogle s hospicijem "Betanija" u Čapljini. Posao znači puno, ponajprije Ivanu, a potom i ostatku obitelji.  Sinoć su u hotelu Mogorjelo u Čapljini izloženi radovi "Naše boje" osoba s invaliditetom o kojima skrbi Caritas Mostar i čapljinskih umjetnika. Ivanove kolege s posla su na ovoj izložbi slika kupili baš njegovu. Kada je to saznao na licu je razvukao široki osmijeh. To se ne može kupiti novcem.

Ivan je slikar. Ivan je kuhar. Ivan je kolega. Ivan je prijatelj.

Toni. I Toni je moj prijatelj. Živi u Mostaru. Upoznao sam ga prije Ivana u Caritasovoj radionici "Emanual" za vrijeme prakse prije početka moga angažmana u "Betlehemu". Toni mi se tada predstavio kao Rašin zamjenik. U zadnje vrijeme mi se predstavlja, osim kao Rašin i kao Igorov zamjenik. Toni je na gornjoj desnoj fotografiji ispod grafita HŠKZ 1905. Fotograf je svečanosti otvaranja prostorija Udruge za Down sindrom Mostar što je danas upriličeno u Mostaru.

Toni i ja bili smo voditelji obilježavanja desete godišnjice Caritasovog centra "Sveta Obitelj". Imamo zajedničku fotografiju. Nismo samo prijatelji "na sceni". Toni i ja se često družimo u Mostaru , a posebno voli posjetiti radio Herceg-Bosne čiji je vjerni slušatelj, a ja novinar . Zapravo, Toni prati sve medije u Hercegovini. Imamo i jedan videozapis u kojem prije šest godina pitam Tonija o dnevno-političkom stanju u BiH. Gledam neki dan video - ništa se nije promijenilo. Nije se promijenio ni Toni. Ja jesam. U svakom smislu. Nastojat ću da mi Ivan i Toni pomognu da tu stanem s promjenama.

Toni je zamjenik. Toni je fotograf. Toni je ljubitelj medija. Toni je prijatelj.

Jedva čekam da prođe ovaj Dan osoba s invaliditetom jer sutra počinje nova godina osoba s invaliditetom.