Djevojčice

Moj tata je imao tri djevojčice. Zapravo, ima. Kada je rođena treća rođak mu reče: "A što možeš moj Nikica, nije išlo i gotovo!", misleći na "neuspjeh" zbog ponovnog rođenja ženskog djeteta. Tata mu reče: "Ako si mi s tim glupostima došao, bolje da odmah prestaneš ili ću te u protivnome uhvatiti za vrat i izbaciti iz kuće!". Promijenili su temu.

Jedan djed na radnome mjestu mi reče: "Kada se moj unuk rodio svi su očekivali djevojčicu jer je liječnik rekao kćerki da će dijete biti žensko. A onda se, hvala Bogu, rodio on." Kada sam dokučio što želi reći upitah ga zar nije svejedno, muško kao i žensko i obratno. Kaže: "E, ne, ne. Bolje da je muško!" Poznajući njegovu obiteljsku situaciju dosjetih se pa mu rekoh: "Da čekate samo Vašega sina imali biste posjet godišnje, a ovako Vam kćer dolazi svaki drugi dan." Nakon što je potvrdio da sam u pravu cijeli dan je proveo u sjeti i razmišljanju.

Prije par godina jedan turistički vodič mi priča da ima dvogodišnju kćer. Kaže da je to neopisiva sreća pogotovo zbog posebne privrženosti oca ženskome djetetu. Danas shvaćam o čemu je pričao. Znam da moje dijete već sada koristi svoj šarm kako bi mi se "uvuklo" pod kožu. Znam da na to padam, ali iskreno, u tome uživam. Vjerujem da bi slično bilo i s muškim djetetom, ali ipak dosta ljudi kaže kako su curice u tome pogledu drugačije. 

Koliko li je samo žena s naših prostora propatilo zbog "nemogućnosti" da rode muško dijete - nasljednika. Kao da njihov suprug, nečiji nasljednik, nije sudionik toga procesa. Kao da je samo do žene. Hvala Bogu da se to ipak mijenja. Valjda su im neizgrađeni katovi kuća dvokatnica i trokatnica namijenjeni nasljednicima bili lekcija. 

Vjerujem da bi svaki roditelj volio imati djecu oba spola. A da ne govorim o parovima koji ne bi ni pomislili na spol, samo žele živo i zdravo dijete. A nasljednik? Nekada ti je zet bolji nasljednik od sina. A kćer ti je ionako princeza, imala ona dvije ili 42 godine.