Bračna svađa

Nakon babine smrti djed je često boravio kod nas. Mama i tata bi se s vremena na vrijeme znali prorječkati, a djed bi dodao: "Eee, blago vama kad se imate s kim posvađati." Tada mi je to bilo malo čudno, ali danas shvaćam poruku koju je htio prenijeti - i svađa je oblik komuniciranja sa svojim najdražima. Stoga, ako ih već imaš moraš se nekada i "preko oka" pogledati s njima.

Nedugo nakon našega vjenčanja došli smo u posjet supruginoj tetki. Tih dana društvene mreže kitili smo odabranim svadbenim fotografijama pa i nije bilo za očekivati poljuljane odnose koje je uočio suprugin rođak koji zaključi: "Vama dvojema baš i ne cvjetaju ruže u braku!" Pitanje: "Do kada su ružine boje intenzivne i koliko uživamo u njima, a koliko kmečimo zbog trnja koji je njezin sastavni dio?"

Neki dan sam u jednome društvu izjavio da se u pet godina braka nismo nijednom posvađali. Naša prijateljica iskolači oči s pitanjem upućenim supruzi: "Nadam se da se on šali?" Eto ne šalim. Samo još ponekad od starijih osoba možemo čuti bajku: "Nas dvoje se nismo posvađali prvih sedam godina braka. Lako nam je to bilo, kad smo hodali samo mjesec dana, a ne po deset godina k'o vi danas." Neka misle da im vjerujemo.

Zbog kakvih sve gluposti nastane bračna svađa? "Nisi se smjesta maknuo, spor su k'o puž, nikad te dočekati...", kaže ona meni. "Neka si ti riješila sve naše poslove, neka si ti meni brza, ma što bih ja bez tebe!", odgovorim joj i tako krene kugla niz brdo. Tada se nastave izvlačiti detalji iz ladice u koju ih spremamo dok traje bračna idila. Tijekom spremanja znamo da će nam dobro doći, a tijekom svađe u neka doba te niti ne iznenadi izvučeni sadržaj - znaš da je to trebalo doći na red, a zna što će ti sljedeće prigovoriti. I ona ima iste sposobnosti.

Završni čin te predstave bude zaključak kako je o nekim stvarima najbolje i ne komunicirati. Tada nastane hladni rat koji nam ipak ne dopušta odvojene nastupe. Druženja s prijateljima, obitelji i ostale obveze stjeraju nas u kut u kojem se toliko trudimo ne pokazati da je svađa u tijeku. Sve nam se zubi cakle kao na reklami za žvakaće gume. Gluma staje u onome trenutku dok i druga strana, naši prijatelji, nekim sitnim znakom ne pokažu da i oni glume te da su zapravo u istome procesu. Tada započne vađenje prljavštine ispod tepiha. Zaključak: njih dvije iste, nas dvojica isti. Sjedneš u auto i opet nastavak šutnje.

Do kad šutnja? Sve dok jedan sudionik ne poželi sklopiti savez. Novi savez. Stoti. I onda nastane mir u kojem se analizira razlog nastanka svađe kao i njezin tijek. Često jedno upita drugo: "Zbog čega se mi ono posvađasmo?" Zbog gluposti, kao i prošli put, ali zbog čega ćemo i sljedeći. Ako Bog da. U pravu je moj djed: blago nama, barem nam nije monotono. 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Obećanje - ludom radovanje

Osoba nije dostupna

Baba na peronu